Kolumna: Tko još ima vremena čekati ljubav?

Ilustracija, Foto: Pixabay

Najgora stvar koja ti se može dogoditi kao ženi kad izađeš iz braka, uz sve drugo kroz što prolaziš, je navala onih muškaraca koji su te do tada samo iz daljine škicali i potajno u tebi vidjeli odgovor na svoju usamljenost.

Promijeniš status veze na mrežama, ili se kroz zajednički krug poznanika pusti glas o tvom novom statusu, kao da je to vijest u novinama, a ne jedna velika životna prekretnica. I gotova si. Jer svijet je pun usamljenih muškaraca, naravno… isto je tako pun i usamljenih žena.

Svi smo nečime slomljeni, razočarani. Rijetki, ali zaista rijetki su u ljubavi istinski sretni.

Gdje si, tko si?

Ti još ni sama ne znaš gdje si, što ti se dogodilo, puna si preispitivanja same sebe, okolnosti, vrtiš si filmove u glavi, i pokušavaš ne pasti na koljena već izvući iz sebe svaki atom snage za ‘novi početak’, novi život u drugačijim okolnostima… a oni već kreću u navalu.

Sjećam se, a nije to ni bilo tako davno, da sam se zbog svega toga osjećala kao ovca okružena vukovima. Čeka se moj pad! A još nisam pravo ni ustala. Još sam ošamućena od udarca koje mi je život priredio.

Sama ta situacija da se muškarac nije sposoban staviti ni na sekundu u cipelu žene za koju iskazuje nekakav ”ljubavni” interes pokazuje njegov manjak empatije i da ju zapravo ne doživljava kao osobu, dušu, već kao igračku koja se njemu iz nekog razloga čini sjajnom i zanimljivom za posjedovanje.

Ne zanimaš njega TI, ne zanima ga što osjećaš, ne zanima ga kroz što prolaziš, zanima ga samo i isključivo zadovoljenje njegove vlastite želje. Bila ona seksualna, bilo da mu treba partnerica za druženje ili misli da se u tebe zaljubio.

Čak najiskrenije i najotvorenije bez zakulisnih igrica pristupaju oni kojima je samo do fizičkog aspekta veze. Oni to otvoreno kažu. Nudim ti zabavu: hoćeš, nećeš? Tu nema nikakve drame.

Lovci na ljubav

Ovi drugi što traže ”ljubav” oni hvataju tvoje loše dane, glume ti prijatelja, podršku, rame za plakanje. Osobu koja ti pomaže, koja je tu za tebe. Ali samo do one mjere, odnosno onoliko dugo koliko ”imaju vremena” čekati tebe da postaneš spremna postati njegova.

To je zato jer je tvoja namjena od početka da budeš zakrpa na rupi njegovog života koju je učinilo vrijeme, neke njegove pogreške, neka druga žena… i kroz tu rupu njemu iz dana u dan puše vjetar i pada kiša u srce prazno kao presahli bunar.

Nije taj kadar voljeti tebe: osobu sa svojim vrlinama i manama. Ne zanimaju ga pretjerano ni tvoji snovi ni tvoje želje makar će voljeti slušati kako pričaš o njima… Onako dok mu se usta pune slinom, jer dok ti pričaš o sebi, on ispred sebe vidi sjajnu igračku koja mu je nadohvat ruke i mašta o ‘vama’, o praznini koju ćeš ispuniti pa da se ponovno osjeća cjelovit (ako se ikada tako i osjećao).

Nije cilj takvog odnosa popraviti polupanu tebe, biti istinski tu uz tebe kroz sve loše i lijepe dane koji te čekaju dok otkrivaš novu sebe. Radi se o zamci. Ti si srna za koju je na velikoj poljani usred šume ostavio malo mirisne hrane i čeka da ogladniš, da spustiš brane i da priđeš.

Znamo kako ta priča završava.

Ako na vrijeme shvatiš kojim smjerom takav odnos treba poći, i vidiš da njegova namjera nije nimalo prijateljska pa daš do znanja da nisi spremna. Da ne znaš ni sama što ćeš, da je prerano, da su rane još otvorene… Da ne želiš opet pogriješiti… Ili još luđe: ako kažeš da čekaš pravu ljubav! Da ne znaš ni sama što osjećaš…

Prijateljstvo puca kao balon od sapunice.

Jer što ćeš mu kao osoba u njegovom životu, ako nisi zakrpa za rupe koju je sudba izbušila u njegovom životu.

To nije odnos, to je dogovorena trgovina. Samo što se ne trguje robom, već se trguje emocijama, vremenom, očekuje se jednak ulog od obje strane.

Takvi lovci su uvjereni da traže ljubav. Ali za ljubav nemaju ni sposobnosti, niti iskrene želje. Ne znaju što je to, ali nisu ni spremni čekati da saznaju. Strašno im se žuri i sve bi na silu.

Jer u srce kroz rupe puše hladan vjetar.

I pada kiša svako malo…

A presahli bunar je i dalje bez vode.

Ludo jedna, ta tko još ima vremena čekati ljubav, i tebe da sabereš?!

 

Antonija Zbiljski

Ostavi komentar