Meni se onako generalno ljudi vole otvarati, ispovijedati. Nije da to tražim od njih, puno je vjerojatnije da oni traže osobu pred kojom mogu srušiti i istresti svoju ’emotivnu, duhovnu’ ”kantu za smeće” i pred kojom će pokazati sav njezin sadržaj bez da budu ”osuđeni” na bilo koji način. A ja sam ”slučajno” taj tip osobe koji sve može razumjeti, shvatiti i jasno vidjeti uzročno-posljedične veze tih događanja.
Tako mi je nedavno svoju priču ispričala 37-godišnja majka dvoje dječice.
Pričala mi je o svom odabiru muškarca s kojim je odlučila imati potomke. Pričala mi je zapravo o tome kak je ‘ritala f kmicu’ dok je bila uvjerena ‘da joj je sekira pala v ljubavni med’.
Nevjerojatno, kak je zanimljiv život ili kak se Bog igra s nama ili se mi igramo sami sa sobom dok mislimo da smo ‘boga ufatili za jaja’. Uzmi kak ti paše. Tak je kak je. Nemreš bit u krivu i da ‘oćeš.
Bila je našla frajera. Zgodan, šarmantan, predstavljal se kak bogat,dobro… ne baš bogat, al kak onaj kaj je sposoban zaradit, stvorit, maštat u dvoje i udvoje radit na ostvarenju maštarija…
I došel joj je kak naručen. Dok je na niske grane pala. Čekala je plaću šest mjeseci dok je njezin gazda krstaril po svijetu. Bila je dužna ‘i bogu i vragu’, a svaki dan je na posel išla i gledala slike ”velikana” s velikih otvorenih mora dok je pušil cigaru s jahte. Obećanja su se produživala, sutra bu… pak sutra.. pak u ponedjeljak, pak u petak…
Vrijeme je teklo, dugovi su se gomilali, prolazili su i sutra, i ponedjeljki i petki… stvar se nije micala s mjesta. A istovremeno sve su ljepše slike s krstarenja pristizale, a ova bitanga koju je posluživala s šanka(jer si je uzela dodatni posel) izgledal je sve primamljivije. Tipična ‘hrvatska stvarnost’.
I nagovoril ju je. I osjećala je i ona da joj je vrijeme da se ”trajno zaljubi”, da se ”smiri”, da se ”obuzda”, da mu rodi dijete.
I mislila je da će on biti njezino utočište, a bio je sve samo ne to. Pred cijelim društvom, pred hrpom pijanaca joj je rekao da još nije razveden od bivše. A cijelo vrijeme se predstavljao kao ”slobodan”.
A ona je već nosila u sebi plod. Plod ”ljubavi” bila je uvjerena u to.
I krenule su lagano bitke. Nove. Ne njene samo, one stare koje je već vodila, već nove… ”zajedničke”. Tak to i ide ‘kad ste dvoje, imate bitke udvoje’ bila je uvjerena. On treba moju snagu i podršku, smatrala je.
Nije tada bila svjesna da je na svoje postojeće samo njegove nadodala, i da ih nosi sama. Sve. Sama. Mislila je da ih dvoje nose, a samo su njena leđa teret osjećala – rekla mi je dok je shvatila zakaj ju kičma ‘i duša’ boli s 37-godina. Zna ona vrlo dobro zakaj se raspada i skuplja samu sebe bar dva puta tjedno.
On je i dalje odlazil. Na ”terene” i nije ga bilo mjesecima, k’o da je otišel u Nizozemsku steć milijune, tak se postavljalj. Dok je zapravo samo na kurve trošil, u casinima i kladionici, što je priznal godinama kasnije s izjavom ”ja jebem! Znaš? Platim, pa jebem! Tak da znaš. I nije mi žal i baš me briga što će s tobom i djecom biti”
Nakon što je već debelo prekasno bilo, a ona bi ispala prevel’ka tuka da to glasno ikome veli. Da prizna da je u krivo gnijezdo jajca snesla. Da je krivome povjerenje dala.
Pa je rekla meni, šaptom. Jer već su ju odbacili i prijatelji i obitelj, kak’ velku zgubidanku, kak propali slučaj, kak onu ”kojoj vječito treba tuđa pomoć”. A nije im bilo jasno kak? Kak? Kad je s ovim tak šarmantnim, tak vječito duhovitim, tak sposobnim, tak požrtvovnim? S njim koji žrtvuje svoje dane i zdravlje da njoj i djeci pruži sve kaj im treba?! Pa, kak?
Malo su oni znali o njenim noćima provedenim s bebom bez struje, plina i tople vode… Noćima provedenih s malom bebicom koja je rođena premale težine, dok njoj puls lupa i nadilazi sve ”normalne parametre” a ona se bogu moli samo da ne umre tu sada i sama pokraj tog malog bića… jer tjedni će proći dok netko ne pita kako je. Malo su znali o tome da nikad ni za jednog svojeg potomka nije bil u stanju kupiti niti kolica u kojima ih je ona vozila i gurala po svijetu smješkajući se svom ”blagoslovu”, neg je kolica dobila rabljena od frendice. Nisu znali da je okolo žicala robicu veličine ’74, pa ’82, pa 148′ jer on je tak šarmantan i tak nasmiješen i tak ”sposoban” i ”stalno radi”. Nisu znali da je više puta umjesto u pelene, svoju djecu na najkreativnije načine zamatala u ručnike i kuhinjske krpe ili grijala na svijeće.
Nisu znali da ni jednom svojem djetetu (a uz ovo dvoje ima i jedno iz prvog braka) ne čestita rođendan niti pošalje 50 kuna za sladoled, al zato počasti cijelu birtiju s gemištima bez ikakvog razoga. Jer je dobar. I jer ‘ima’.
Nisu znali da ga nije briga ni za nju, ni za to kak se snalazi. Jer ona je jednog dana odlučila da više njemu ”neda pi*ke” i tu je cijela priča otišla u krivo.
Ona je bila ‘zlo’ koja se sigurno ‘*ebe s drugima”. Dok je on jadan na ”muški način neispunjen, nemre ispalit svoj pištolj”. Zakinut je!
– Ona ga zakida, prokleta bila!
- Sram te bilo, jer mu više ne daš! Sram te bilo jer si progledala! Sram te bilo jer si ga branila pred svijetom i svojima pa ti sada više nitko ne vjeruje. Sram te bilo, ženo, sve si krivo shvatila i toliko dugo gutala. Kak si mogla tak ‘f kmicu vritnuti’, bolje nisi ni zaslužila….
Tako ona i osjeća…
I nikako si ne može oprostiti. Sve to mi je ispričala dok smo smeće iz prevrnute kante skupa skupljale i sortirale, dok je za svaki komad imala priču za ispričati…
Priču koja nije za svakoga.
Jer ne može ju bilo tko ni čuti ni prihvatiti. A ona…
Ona ju mora nositi. Zakaj?
Jer je u jednom trenu krivo vid’la
Jer se u jednom trenu usudila sanjati?
… jer je u jednom trenu mislila da je ‘dobro našla’ ?!?
Antonija Zbiljski
