Prije samo par godina hvalili smo se sa 400 i više hektara pod slatkim korijenom i to uglavnom većih proizvođača u okolici Donjeg Kraljevca, Nedelišća te Svetog Martina na Muri. Sada pak cijela županija ima onoliko koliko je u to vrijeme imao samo jedan proizvođač. Ostali smo na oko 100 ha površine koje su uglavnom parcele bivše Poljoprivredne zadruge, odnosno sadašnje čakovečke Grame te još poneki hektar individualnih poljoprivrednika među kojima je i Zvonko Židov iz Cirkovljana.
– I sad smo, evo, tu gdje jesmo, kaže Zvonko Židov jedan od rijetkih poljoprivrednih proizvođača koji se ne odriče šećerne repe. I ja sam smanjio repu i zasijao svega 6 hektara u odnosu na lanjskih 14. A obrađujem oko 63 hektara zemlje, što svoje, što u najmu.
Kao i prijašnjih godina i dalje repu sije u kooperaciji, sada sa čakovečkom Gramom koja je preuzela i sve bivše deponije na kojima se skladištila povađena repa i odonud vozila kamionima ili vlakom do sladorane. No, trenutno djeluje samo onaj u Donjem Kraljevcu.
– Svi poljoprivrednici sada moraju repu voziti u Donji Kraljevec. I oni iz Podbresta, Kotoribe i Murskog Središća, napominje naš sugovornik i to ih ubija. Repa potom vlakom putuje do Osijeka ili pak Županje.
Kako teče kampanja vađenja šećerne repe u Međimurju i zašto se gubi interes za njen uzgoj donosimo u novom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 16. listopada.
