Većina nas laika uvjerena je da tartufi rastu samo na području Istre koja je od tog gurmanskog blaga napravila pravi brend. Je li razlog tome razvikanost i medijska eksponiranost, naša nezainteresiranost za tu vrstu gljiva ili pak nešto treće, sada je nebitno jer se u posljednje vrijeme tartufi, uglavnom crni, pronalaze i u drugim dijelovima Lijepe naše. Slavonije, Zagorja, Varaždinske županija pa čak i u Međimurju.
– Da, istina je. I u Međimurju su nedavno pronađeni crni tartufi, potvrdio nam je Tomislav Nikolić, predsjednik Udruge šumoposjednika Međimurja Jegnjed.
– Mogu reći da sam ih probao i da su vrlo ukusni, ponosno je dodao.
Za razliku od “običnih” nadzemnih gljiva, tartuf, kako je poznato raste isključivo pod zemljom i nije ograničen samo na područje Istre već ih ima praktički po cijelom našoj zemlji. No, uz njega, ima još niz podzemnih predstavnika koji nemaju apsolutno nikakve veze s tartufom, kako to misle ljudi koji ih pronađu.
– Isto imaju specifičan miris pa čak i sliče tartufu što zavara i na kraju razočara mnoge ljude, ističe Mario Vlašić, voditelj projekta kojim se obavlja preliminarno istraživanje tartufa na području Međimurja.
Naime, nakon Varaždinske županije u kojoj se lani provodio taj projekt i službeno je potvrđeno postojanje i determinacija staništa 2-3 vrste tržištu interesantnog crnog tartufa koji se inače pojavljuje u nekoliko varijanti: crni ljetni, jesenski, zimski te još dvije, nešto rjeđe varijante.
Preliminarno istraživanje sada pak je uz pomoć Šumarskog instituta u Jastrebarskom, u Međimurju pokrenula Udruga Jegnjed, također u cilju traženja staništa, pretpostavlja se crnog tartufa.
– U svemu tome, najvažnija je velika doza sreće i biranje terena. Možete primjerice proći teren danas bez uspjeha da bi ga za tri sata tu ipak našli. Komercijalni pronalazak mora biti vezan uz teren s visokim Ph, odnosno lužnatim tlom.
Nažalost, poznato je kako je većina terena u Međimurju uglavnom s kiselim tlima dok se lužnatim tlom može “pohvaliti” tek mali dio gornjeg dijela. Uglavnom se tu radi o bukovoj šumi ili šumi hrasta kitnjaka, graba, lijeske…
Kako je istraživanje u tijeku, ali i u cilju zaštite prirode, nismo mogli dobiti, a po svemu sudeći, niti će biti objavljena točna lokacija pronalaska tartufa. Naime, privučeni poprilično visokim cijenama, tartuf privlači brojne ljude koji kreću u potragu za njim i pri tome uništavaju sve oko sebe, ne poštujući osnovna pravila branja gljiva.
Vladimir Mislović, predsjednik čakovečke udruge gljivara Smrčak, kaže da i za ubiranje tartufa treba dozvola Šumarije, osim ako se ne radi o privatnim šumama gdje pak treba dozvola vlasnika.
S obzirom da tragači za tartufa nerijetko iza sebe ostavljaju “nered” u šumama, za sada se lokacija na kojoj su pronađen tartufi drži velikom tajnom. Međutim, pitanje je kada će sve biti otkriveno uz upozorenje gljivara.
– Poznato je kako se gljive traže, beru i ostavlja teren iza sebe. A za branje, odnosno traženje tartufa, poznato je treba sa sobom voditi i posebno obučenog psa tragača.
