Željko Medved dobitnik nagrade za životno djelo Grada Čakovca, najvišeg priznanja koje jedan građanin može dobiti, čovjek je posebnog kova kakav više ne postoji. Današnjim generacijama takav tip ljudi je teško uopće i objasniti jer čitav njegov život je sazdan od ono što bismo mogli nazvati aktivizma i volonterskog rada. Odrastao je u drugo vrijeme, u kojemu je bila sramota ako si se za nešto odlučio, a ne uspio. Ako si primjerice započeo studij, unatoč tome što nisi imao financijske mogućnosti, morao si ga pod svaku cijenu završiti, makar noću radeći, a danju studirajući.
Željka Medveda je kroz život pratila i očeva poruka: Sve dobro što učiniš bit će nam na veselje, a sve loše ti ćeš prvi osjetiti, a mi ćemo biti žalosni.
Srednju školu završio je u Školi učenika u privredi za koju se odlučio u drugom polugodištu osmog razreda i to pod dojmom tadašnje privredne reforme. Tako je zamijenio prvobitnu odluku da se upiše u gimnaziju kamo su odlazili dobri učenici. Odabrao je metalsko zanimanje. Time je njegova ljubav prema tehnici dobila kolosijek koji će ga odvesti u životnu avanturu, koja je unatoč brojnim životnim preprekama završila dobro. Njegov trud je okrunjen priznanjem koje dobivaju rijetki.
Cijelu priču o Željku Medvedu pročitajte u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 5. lipnja.
