Dimnjačara Roberta Zvera koji je očistio stotine i stotine dimnjaka i nagledao se svakakvih situacija, zamoli smo da nam ispriča zašto se najčešće zapale dimnjaci na kruta goriva.
Prvi i osnovni razlog zašto dolazi do zapaljenja dimnjaka je neimaština. Zbog nje ljudi za loženje koriste sve i svašta od starih ormara i cipela. Sve što im dođe pod ruku, jer nema novaca za kupovinu prave bukve koja košta 400 kuna kubni metar. Ruše niskokalorična drva pri čemu dolazi do nepotpunog izgaranja.
Drugo ljudi ne znaju ložiti makar to smiješno zvuči kad se nekome kaže da ne zna ložiti na drva. Ali da se dimnjak ne bi smolio trebalo bi temperaturu dimnih plinova na ušću dići na preko 60 stupnjeva, znači iznad točke rosišta. Ali svi griju peći na manje više 60 stupnjeva do vrha dimnjaka je 50 stupnjeva, zbog čega se dimnjak rosi i zasmoli i to se četkom mehanički ne može počistiti. Problem je i da ne postoje kontrole za grijanje na kruta goriva i peći kao kod grijanja na plin. Ne postoje pravilnici i nitko nikoga ne pita dok ne dođe do požara ili se ne dogodi veće zlo.
Jest da mi to kontoliramo i upozoravamo na određene situacije protupožarnu inspekciju pri MUP-u, ali oni su toliko zakrčeni poslom da rješavaju krajnje opasne situacije s plinom. Nevjerojatno je što tu ljudi izvode i kakve sve ideje imaju, a da nisu svjesni u kakvu se opasnost dovode improviziranim rješenjima i “bajpasima” kojima zaobilaze plinska mjerila. Više o tome zašto je ove zime bilo više požara na kućama pročitajte u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 24. siječnja.
