Vodi li nas u uređenju groblja ljubav prema pokojniku ili pokazivanje?

Premda je molitva ono što najviše može pomoći duši koja se preselila u vječnost, na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan vidjet ćete manje ljudi na misi, nego grobljima, gdje su zaokupljeni raznošenjem svijeća i svijeća. Nigdje u okolnim zemljama groblja nisu tako raskošno uređena kao kod nas.

Nevjerojatno kako je kod nas i zagrobni život postao unosni biznis, unosniji nego drugdje.Količina ljubavi ili krivnje prema pokojniku često se iskazuje razmetanjem, kakve nema u razvijenijim zemljama.

Proputovala sam nekoliko zemalja i po sjeveru Europe. Obišla zemlje daleko bogatije od naše i uvijek kad sam u prilici pogledam i groblja. Naročito ako je moguće, ona manja mjesna groblja, kako bih ih usporedila s našima.

Sve sjevernije i zapadnije od nas, već i u Ljubljani, je umjerenije i primjerenije. Možda se tamo ljudi nemaju potrebu prikazivati “velikim kršćanima”, ali način na koji se odnose prema svojim pokojnicima je u najmanju ruku kršćanskiji.

Prvo što ćete primijetiti da su spomenici koji su skromniji. Naši nadgrobni spomenici su često prekriveni tonama kamena: mramora i granita. Uvijek me pritom pogađa misao: – Zašto su ga tako zatvorili? Zar se boje da ne pobjegne van?

Ili da se obitelj pokaže, koliko može potrošiti na svog pokojnika. Progoni li ih neki osjećaj krivnje? Svode li s pokojnikom naknadno nesređene račune, pokazuju “ljubav”, kakve za života nije bilo?

Više na tu temu možete pročitati u novom broju Međimurskih novina koje su zbog svetkovine Svih svetih u prodaji već od četvrtka, 31. listopada.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

51,240FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE