Višnja i Miljenko Tomašić iz Murskog Središća, bave se eko-uzgojem lješnjaka na svojoj plantaži u Miljenkovom rodnom Vratišincu. S uzgojem su započeli 2008. godine kad su kupili zemljište i sadnice.

Zasadili 600 grmova lijeske

Razgovarali smo s njima u ugodnom ambijentu ovog malog obiteljskog carstva.
– Glavni razlog što smo se odlučili upravo za lješnjake bio je to što su tada proizvođači lješnjaka bili rijetkost, te je lješnjak bio egzotičan za naš kraj. Ubrzo je s uzgojem započelo više proizvođača, pa lješnjak više nema istu ekonomsku vrijednost, ali sviđa nam se ovaj posao i nastavili smo, rekli su nam.
Oboje su redovno zaposleni, Višnja u Hrvatskoj, a Miljenko na terenu, i željeli su za sebe pronaći dodatnu aktivnost kojom će ispuniti slobodno vrijeme, ali i postići nešto više.
Sve poslove obavljaju sami, a poslova je zaista mnogo: plantaža se mora redovito kositi, potrebno je rezati presadnice, redovito prskati zbog zaštite, orezivati grmove. Od svih poslova svakako je najzahtjevnija sama berba i plasiranje na tržište. Jedini period odmora su zimski mjeseci, kad često uživaju u snježnoj idili svoje plantaže.
U svim poslovima pomažu im obitelj i prijatelji, a najvrjednija im je pomagačica kćer Nensi koja je učenica 2. razreda agrotehničke škole u Srednjoj školi Bedekovčina.
– Za sada Nensi pokazuje volju za bavljenjem ovim poslom i u sve svoje slobodno vrijeme pomaže nam gdje god treba, upisala je i potrebnu školu, ali u životu se nikad ne zna kamo će nas put odvesti. Nadamo se da se neće predomisliti, rekli su nam njeni roditelji.
Svoj uzgoj započeli su s 650 sadnica, a trenutno imaju oko 600 grmova. Na plantaži moraju biti dvije sorte lješnjaka, okrugli rimski i dugoljasti istarski, radi oprašivanja. Nedavno su kupili još zemljišta i planiraju zasaditi još oko hektar.
– Najveći problem nam predstavlja loša odvodnja na zemljištu. Uvrijeme kišne sezone, plantaža je puna velikih lokvi vode i na tim mjestima lješnjak odmah počinje propadati. Imamo i nekoliko stabala kestena, ali i njima smeta obilna voda i više ne znamo kako riješiti ovaj problem. Obratili smo se nadležnim tijelima, ali do sada nismo dobili nikakvu pomoć. Prisiljeni smo se snalaziti na razne načine, ali nema dugoročnih rezultata, ni trajnog rješenja.

Izazovi eko-uzgoja

Budući da su orijentirani prema eko-uzgoju (nalaze se u 3. godini prijelaznog razdoblja eko-proizvodnje), nerijetko nailaze na poteškoće u nabavi eko-škropiva koje mora biti odobreno od kontrolnog poduzeća Austria Biogaranti koje nadzire eko-proizvođače. Problem predstavljaju i zečevi i srne koji mehanički uništavaju mlada stabla, te je ograda još jedna neophodna veća investicija.
– Naši lješnjaci pod stalnim su nadzorom spomenutog poduzeća, u sklopu projekta eko-proizvodnje u koji smo uključeni. Strogo se kontroliraju sredstva za prskanje, gnojiva (gnojivo je isključivo na eko-bazi), količine proizvedenih lješnjaka i slično, te se zbog toga nikad ne možemo do kraja opustiti, nego moramo neprestano voditi brigu o zadanim parametrima za uzgoj i tržište, ukoliko želimo dobiti certifikat.

– U nabavu mehanizacije i opreme ulažemo neprekidno i ne namjeravamo stati. Od ove godine prelazimo i na strojno branje lješnjaka što će ubrzati berbu, ali povećati troškove. Premali smo za EU fondove zbog nedovoljno velike ekonomske vrijednosti lješnjaka, a razlog je veličina našeg zemljišta i velik broj proizvođača.
Unatoč svim poteškoćama uživaju u svakom ukradenom satu koji provedu na svojoj plantaži, jer im ona, osim prinosa lješnjaka, predstavlja i mjesto za odmor i opuštanje nakon dobro obavljenog posla.
Zasad nemaju poteškoće s prodajom, sami pronalaze kupce (pekare, voćare, privatne kupce) i optimistični su glede budućnosti sa svojom proizvodnjom.
– Sami pronalazimo kupce, po principu prodaje na kućnom pragu. Nije lako, ali uz trud i volju, rezultati ne izostaju, rekao nam je Miljenko. Ilustracije radi, ako pošaljem ponudu na deset adresa potencijalnih kupaca, često se dogodi da od njih deset samo dva odgovore na ponudu, a samo se jedan ili nijedan, odluči probati naše lješnjake. Ipak, oni koji se odluče, uvijek su pozitivno iznenađeni kvalitetom, izgledom i veličinom naših lješnjaka, jer su navikli na svakakve proizvođače. Kvaliteta nam je najbolja reklama, a o tome svjedoči i činjenica da prodamo sve lješnjake koje proizvedemo.

U tijeku berba

Ove se godine nadaju ostvariti dobar urod, što će se uskoro doznati jer berba započinje sredinom rujna.
– Berba započinje sredinom rujna i traje u prosjeku tri tjedna zbog različitog stupnja zrelosti ploda. Lješnjak mora pasti na tlo, tada je postigao punu zrelost. Prosječan urod je oko 1,5 do 2 tone po hektaru lješnjaka u ljusci, od čega 60 % otpada na ljusku. Nakon berbe, lješnjake čistimo, klasificiramo prema kategorijama i pakiramo za tržište. Tu smo već dobro uigrani i organizirani, što znaju svi naši stalni kupci.
Lješnjaci iz OPG-a Tomašić doista su dobro poznati po svojoj kvaliteti brojnim kupcima, te se i svi kupci, zajedno s obitelji Tomašić nadaju da će lješnjaka i ove godine biti za sve dovoljno. (Aleksandra Sklepić)

Ostavi komentar