– Ubila ju je njezina sestra u kući, došlo je do verbalnog sukoba. Njih dvije su se naguravale, došle su do stola u dnevnom boravku na kojem je bio plastični stolnjak, kao da je heklani, i na njemu je bila ljubičastoplava vaza s cvjetovima ljiljana na vrhu. Sestra je dohvatila tu vazu i jednom udarila Jasminu. Kad je ona pala i bila bespomoćna, još jednom ju je udarila u sljepoočnicu. Ukazala mi se u tom trenutku jedna loza ispred kuće s nekoliko trsova gdje je bilo zakopano tijelo nakon ubojstva – kazao je vidovnjak Željko Valečić u razgovoru za Jutarnji list na temu koja je bila njegova vizija smrti Jasmine Dominić u Palovcu, slučaja koji ne silazi s naslovnica svih novina i portala.
Smiljana Srnec, sestra Jasmine Dominić osumnjičena je sredinom proteklog tjedna i službeno od Županijsko državnog odvjetništva u Varaždinu za njezino ubojstvo, ali s obzirom da isto ne želi formalno i priznati, istražni organi trude se skupiti što više dokaza i činjenica kojima će isto biti moguće dokazati za pravomoćnu presudu.
S obzirom na protok vremena to nije nimalo jednostavan zadatak, ali nakon što je stiglo pravomoćno rješenje o otvaranju istrage u petak 22. veljače još jednom je pretražena kuća, ali i dvorište obiteljske kuće u kojoj su te kobne 2000. godine uglavnom same, bez roditelja koji su radili u inozemstvu, živjele sestre Smiljana i Jasmina.
Pretražena je i pomoćna prostorija kraj kuće za koju su dva sugovornika Međimurskih novina iz redova mještana, odnosno dobrovoljnih vatrogasaca kazali da su u njoj vidjeli škrinju i premještali je najprije 2001. godine na povišenu podlogu, a zatim 2005. godine prenijeli i u kuću. Sumnjaju da su pomagali premještati upravo škrinju u kojoj je već bila mrtva Jasmina.
Jasminin ujak, Drago Sabol, za Međimurske novine potvrdio je tijekom ovog tjedna da se nije nikad mirio s pričama koje je plasirala sestra Smiljana o nestanku svoje sestre, te je 2005. godine angažirao vidovnjaka Željka Valečića iz Kokinaca kod Bjelovara, da kaže gdje bi mogla biti, odnosno što se dogodilo da je tako dugo nema. Tada obitelj još uvijek nije prijavila službeno njezin nestanak policiji, dogodilo se to nekoliko mjeseci kasnije, kako nam je rekao Sabol između ostaloga i na njegov pritisak. Od tada su i zahladili njihovi rodbinski odnosi, ali kako je naš sugovornik kazao “želio je tada, a isto tako i sada, da se konačno sazna prava istina”.
U opširnom razgovoru osim što je vidovnjak opisao kako je on “vidio” da se dogodila smrt, za Jutarnji.hr kazao je također da ga je policija aktivno uključila u potragu za nestalom Jasminom. Međutim, nije se mogao točno prisjetiti točnog datuma kada se sve to dogodilo zbog proteka vremena.
– Sjećam se da me negdje 2005. godine nazvao gospodin iz okolice Čakovca i pitao mogu li pomoći oko nestanka njegove nećakinje. Spomenuo je da je nestala već dulje vrijeme, spominjao je 2000. godinu. Pitao sam ga je li kontaktirao policiju, a on mi je odgovorio da nije. Rekao sam mu da donese fotografiju, ali mu i sugerirao da, s obzirom na to da je osoba već godinama nestala, da bi bilo dobro da to prijavi policiji. Ali, on je inzistirao da mu barem putem fotografije pokušam ustanoviti je li njegova nećakinja živa ili ne. I doista, on je vrlo brzo došao k meni u Kokinac i donio fotografiju. Došao je sam, rekao je da mu je čudno što mu nećakinje nema i da je čuo razne verzije priče oko njezina nestanka.
Ubrzo ga je angažirala i policija.
– Prije nego što smo krenuli na teren, ja sam u policiji rekao da imam viziju da je tijelo kraj neke nemirne vode. I bilo je možda sveukupno 15-ak policajaca u pretrazi terena oko rijeke Mure i to u pograničnom području s Mađarskom. Kasnije je doista i pronađeno tijelo jednog mladića koji se utopio u Muri. Bio je pod utjecajem alkohola, naslonio je bicikl na sebe i pao je u rijeku.
S obzirom na to da sam ipak bio bliže mjestu gdje je ona živjela, imao sam neku jasniju sliku. Ali, imao sam dojam da policija sumnja u moje vizije i da oni jedva čekaju da sve to završi. Ja sam u jednom trenutku, ali tada više nismo bili u policiji, jednoj inspektorici rekao: Jasmina je ubijena i nije daleko od svoje kuće! – priča nam Valečić.
– Pa gdje bi Jasmina mogla biti? – pitala me. Ispričao je svoju viziju onoga što se dogodilo, a što smo opisali u prvom dijelu ovog teksta, da je došlo do ubojstva.
Kaže kako je nakon toga otišao u Palovec, ručao kod Jasminina ujaka i policajac koji ga je i dovezao u Čakovec vratio ga je kući, piše Jutarnji.hr.
Međimurske novine i dalje pozorno prate što donosi drugi tjedan istrage ovog teškog i nezabilježenog slučaja razotkrivanja ubojstva tada 23-godišnje mlade studentice Jasmine Dominić za koju su svi imali uvijek samo riječi hvale, kako u Palovcu i okolici i do sad nikad zabilježenog slučaja u Hrvatskoj za koji smo mislili da se može pročitati samo u švedskim ili norveškim mračnim triler romanima.
