– Prvi put sam dala krv 1977. godine u tadašnjoj Ekonomskoj školi u Čakovcu. Navršila sam 18 godina, a u razredu nas je bilo desetak koji smo imali krvnu grupu 0 koja je u to vrijeme bila jako rijetka i svi su bili iznenađeni takvim stanjem, kazala nam je skromna i simpatična Vera, velikog srca.
Nakon završetka srednje škole zaposlila se u MTČ-u gdje su se provodile redovite akcije darivanja krvi kojima se oduvijek odazivala. Njezina krvna grupa je posebna jer može davati krv svim ostalim grupama, ali može primiti krv samo od svoje krvne grupe.
– Motivira me izreka: Dobro je činiti dobro. Smatram da nam se sve dobro što nekome napravimo, jednog dana nekako vrati. Tako sam bila odgajana, takvi su bili moji roditelji te djed i baka. Otac je dao krv oko stotinu puta, a mama 35 puta jer više nije mogla, istaknula je naša sugovornica rodom iz Podturna, koja je ove godine navršila 60 godina.
Krv daje najčešće tri puta na godinu. Kada daje krv, osjeća se puno bolje, fizički i psihički. Davanje krvi postala joj je jedna vrsta ovisnosti. Voli kada može dati krv. Kao što nam je rekla u razgovoru, tako dugo dok bude mogla davat će svoju krv za druge, onima kojima je to najpotrebnije.
Više o svemu pročitajte u aktualnom broju Međimurskih novina. 
