Velika Gospa ili kako se to kaže u Međimurju blagdan Velike meše svetkovina je Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. To ujedno i državni blagdan kad diljem Hrvatske vjernici hodočaste u marijanska svetišta. Ponajprije je to u Mariju Bistricu, neki odlaze i u Ludbreg , Lurd…
Na ovaj dan katolički vjernici prisjećaju se dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta.
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su ju iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”, a zazivali su ju i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata).
U Međimurju su Uznesenju Blažene Djevice Marije posvećene crkve u Belici i Svetoj Mariji, dok se proštenje slavi u Pušćinama i Svetom Martinu na Muri.
