U sklopu 11. Umjetničke kolonije Štrigova 2021. u Domu kulture Štrigova gostuje Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu s predstavom Enigmatske varijacije.
Zbog epidemioloških mjera broj sjedećih mjesta je ograničen pa je svoj dolazak potrebno najaviti na e-mail adresu: [email protected] ili broj telefona: +385 99 2851 325.
Predstava je zakazana u srijedu, 30. lipnja, s početkom u 19h.
Éric-Emmanuel Schmitt (Sainte-Foylés-Lyon, Francuska, 1960.).
Dramatičar, romanopisac, esejist, filmski scenarist i redatelj spada u najistaknutije i najizvođenije suvremene francuske autore. Sveučilišni profesor filozofije svoju književnu karijeru započeo 1990-ih. Njegova djela prevedena su na 50-ak jezika, drame se izvode u 50-ak zemalja svijeta. Uz brojne prestižne književne nagrade, za svoj kazališni rad je 2001. nagrađen godišnjom nagradom Francuske akademije za kazališno stvaralaštvo. 2016. je postao član žirija Akademije Goncourt. Živi u Bruxellesu.
Enigmatske varijacije
Izoliranom od svijeta na otoku u Norveškoj, piscu, nobelovcu, u posjet dolazi novinar koji nastoji doznati istinu o autorovom posljednjem hit – romanu, ali i osobnim, intimnim pojedinostima. Daleko od gostoljubivog domaćina, pisac grubo odbija govoriti o banalnostima kao što su ljubav, istina, osjećaji. Za njega „laž je suptilna, umjetnička, objavljuje ono što bi trebalo biti; istina je ograničena na ono što jest.“
Sučeljavanje dvojice muškaraca, sučeljavanje je dvaju principa između fikcije i stvarnosti, života u osami i pisanju i obične svakodnevice, ljubavi i žudnje… Jedan od njih tvrdi: „Kad se ne voli život, pribjegava se uzvišenosti.“, drugi: „Kad se ne voli uzvišenost, zaglibi se u životu.“
Gotovo u žanru trilera, drama puna brzih i neočekivanih obrata na kraju, uz autorove česte autobiografske motivske preokupacije, bolest, smrt i ljubav, otkriva čvrstu vezu između njih dvojice. Obojici mogu pripadati replike: „Koga volimo kad volimo? Nikada to nećemo doznati.“
Vesna Kosec-Torjanac
RIJEČ REDATELJICE
O sadržaju Enigmatskih varijacija ne bi se smjelo reći baš mnogo, ništa više od onoga što bi pisalo u općenitoj napomeni na stražnjoj korici dobrog trilera: susret dvojice muškaraca na zabačenom otoku blizu Sjevernog pola rezultira neočekivanim obratima.”Jedno drugom izjavljujemo ljubav, ali tko smo mi?”
Skladatelj Edward Elgar rekao je za svoje “Enigmatske varijacije”, po kojima je dramski tekst dobio ime, da skrivaju jednu melodiju koju ne razumijemo, a sanjamo, koja je neuhvatljiva, prisutna i odsutna istovremeno. Upravo tako je i s ovim dramskim tekstom – on skriva emocije i teme koje nam se stalno čine jasnima, no u biti su neuhvatljive i svaki motiv skriva nešto drugo… Mislimo da smo nešto uhvatili, no ispred nas iskrsne trag neke druge priče koja je skrivena. Bogatstvo teksta je u tome što se ta vrsta misterija ne odnosi samo na narativ – to je tek prvi sloj. Odnosi se na emotivne linije protagonista, na koncepte života, na uspomene, ideje. Tekst se konstantno obračunava s našim konstruktima, predodžbama, životima koje mislimo da živimo i suptilnom granicom između fikcije i onoga što ponekad pogrešno nazivamo stvarnošću.
Helena Petković
