Izložba akademskog slikara Željka Mucka organizirana je u sklopu 9. umjetničke kolonije Štrigova 2019., a predgovor za katalog napisala je povjesničarka umjetnosti Dunja Horvat Weitner, koja će o slikarovu djelu govoriti i na otvorenju u Izložbenom salonu MMČ-a.
Kao i na dosadašnjim kolonijama izložba umjetnikovih radova bit će istodobno postavljena na još dvije lokacije u Štrigovi. Izložba Muckovih slika religiozne tematike biti će otvorena u Crkvi Sv. Jeronima u subotu 6. srpnja u 18:30 , dok se u nedjelju 7. srpnja u 18 sati otvara izložba njegovih radova na papiru u Državnom arhivu za Međimurje. Otvorenje izložbe u izložbenom salonu Muzeja Međimurja je u četvrtak 4. srpnja u 18 sati.
Željko Mucko (Koprivnica, 1959.) završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1978. na odsjeku slikarstva (profesori J. Biffel, F. Dolenec, D. Žabčić). Zatim je godinu dana studirao na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1984. u klasi prof. Raoula Goldonija. Od 1990. ima status samostalnog umjetnika. Kao stipendist austrijske Vlade 1994. boravi u Salzburgu na Internationale Sommerakademie für Bildende Kunst u klasi Nancy Spero i Leona Goluba. Priredio je više od 70 samostalnih te sudjelovao na stotinjak skupnih izložaba i likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je grupe Contra od 2009.
S kolegama Romanom Baričevićem i Vlatkom Vincekom 2012. osnovao je udrugu Atelieri Koprivnica. Dobitnik je priznanja Zlatna slikarska paleta na Međunarodnoj likovnoj koloniji Sava 2012. u Brčko distriktu (BiH) te prve nagrade na VI. trijenalu Pasionska baština 2015. u Zagrebu. O njegovu djelu monografije su objavili Marijan Špoljar 2006. i Krunoslav Kamenov 2015. Slikar živi i stvara u Koprivnici.
Za Izložbeni salon Muzeja Međimurja u Čakovcu, likovna kritičarka D.Horvat Weitner odabrala je dvanaest Muckovih slika većeg formata u tehnici ulja na platnu, nastalih u razdoblju od 1994. do 2019. godine. Ovi radovi autora svrstavaju u predstavnika nove figuracije bliske tradiciji intimizma, ali njegov slikarski izraz karakterizira i svojevrsna dvoznačnost, koja se očituje u pristajanju uz klasične slikarske tehnike i motiviku, a s druge strane u spremnosti da uđe pod koru deskriptivnosti i da aktualno oživljavanje prostora slike fragmentacijom i strukturiranjem njezinih ploha oplemeni individualnom poetikom, što je temelj i odlika njegova stvaralačkog postupka … Maštovitost i raznovrsnost Muckova opusa doista su impresivne, kao što su impresivne logika i homogenost njegova slikarskog razvoja. U konačnici, drukčije ne bi ni moglo biti, jer opus je odraz jednoga slikarskog svijeta i jednoga vlasnika – u Muckovu slučaju, toplog i tihog, ozbiljnog i studioznog, i prije svega, sasvim zaljubljenog u slikanje, kako piše D. Horvat Weitner u predgovoru. (ENJ)
