Tvorac serije Villa Maria doselio u naš kraj i proizveo ponajbolji šampanjac!

Robert Naprta
Robert Naprta

Robert Naprta poznati je hrvatski novinar, književnik i scenarist. Svoju novinarsku karijeru započeo je na Radiju 101. Prije rata pisao je za ljubljansku Mladinu, potom u Slobodnom tjedniku i Globusu te je bio  glavni urednik Arene. Tijekom svoje karijere okušao se i u televizijskom novinarstvu, a u novije vrijeme i u književnosti.

Iz novinarskih voda u vinogradarstvo

Njegov književni prvijenac je roman Bijela jutra koji je pretvorio u trilogiju romanima Marševskim korakom iz 2002. godine i Vampiricom Castelli iz 2006. godine. Prije osam godina napisao je i prvi roman za tinejdžere pod nazivom Luna, no mnogima je zasigurno ostao u sjećanju kao autor i scenarist dvaju TV serijala; prve hrvatske sapunice Villa Maria i Balkana Inc.

– Pisanje scenarija je dosta težak posao, ali recimo da je dobro plaćen. Višak koji nam je ostao uložili smo u imanje ovdje u Međimurju i započeli novu priču – kazao nam je Naprta koji je prije deset godina u Vugrišincu sa svojom suprugom Anitom, također novinarkom, zasadio svoj prvi vinograd. Kaže da mu se u Međimurju svidjelo od prvog trenutka te da je oduvijek želio jedan veliki vinograd i baviti se amaterski vinogradarstvom.

– Na internetu sam gledao gdje bih mogao nešto takvog ostvariti. Zapravo sam tražio nešto u Dalmaciji jer sam tamo rođen, ali cijene su dolje bile sulude za, takoreći, komad kamena. Ovdje smo došli i tu je bilo sve, od telefona, ADSL-a, podruma, vode, struje. Infrastruktura je fantastična, imam sve što mi treba u krugu od deset kilometara – ispričao nam je Robert o tome kako je došao u naš kraj.

Vinariju nazvao po Bedekovićevoj knjizi

Na obiteljskom imanju u Vugrišincu većinom provodi vikende. S obzirom na to da vinogradarstvo nije intenzivna poljoprivreda, dođe na dan-dva, napravi u vinogradu što treba, a potom ode natrag za Zagreb.

U svojem vinogradu podno kuće uzgaja sortu chardonnay. U vinogradu mu pomaže prijatelj te radi s jednom firmom iz Slovenije koja mu pomaže oko same proizvodnje te od njih uzima i dio potrebnog materijala.

– Svašta sam radio u životu, ali ne mislim da nisam najpametniji. Ne bih se usudio bez stručne pomoći ništa raditi, posebno ne nešto tako komplicirano i skupo kao što je to vino. Imam svoje enologe koji mi pomažu i daju savjete – naglasio je Robert u razgovoru.

Ime njegove vinarije također nosi posebnu priču. Nije joj htio dati ime po svom prezimenu kao što čini većina hrvatskih vinara, stoga je krenuo proučavati povijest Međimurja. Došao je do zaključka da bi odlično ime za to bilo solum, što na latinskom znači zemlja. Ime je povezano s

Međimurjem i svetim Jeronimom, odnosno s Bedekovićevom knjigom Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi.

Decanterova brončana nagrada za pjenušac

Trenutno proizvodi male količine vina jer proizvodi malo drugačija i kompliciranija vina od ostalih vinara. Ne prodaje rinfuzu, već sva svoja vina buteljira. Njihovo je vino relativno skupa za ovaj kraj jer se cijena butelji kreće od 60 kuna do 120 kuna, no ima svoje stalno tržište u Zagrebu i Dalmaciji.

– Ispostavilo se da su vina koja sam radio dobra. Napravio sam prvu etiketu i tako se zakotrljala malo ozbiljnija priča s vinogradarstvom. Lijep je to posao i ispunjava čovjeka – istaknuo je međimurski vinogradar sa zagrebačkom adresom.

Koliko njegovo vino visoko kotira, govori činjenica da je nedavno na londonskom Decanteru osvojio broncu za kreaciju pjenušca Solum Blanc de Blancs na što su jako ponosni. Bio je to ustvari prvi eksperimentalni pjenušac koji su napravili u vinariji.

– Lijepo je što smo dobili nagradu i godi nam, ali nije nam se povećala prodaja. Sujeta malo zatitra, ali na komercijalnom planu to nije neki rezultat. Sad bi trebali dodatno ulagati za promociju. Poslali smo uzorak vina na Decanter iz fore, čisto da vidimo kako će to ispasti. Bukvalno je to sve – rekao nam je u razgovoru Naprta.

Osim vina, priprema i novu knjigu

Na kraju razgovora porazgovarali smo o vinogradarstvu u Međimurju. Istaknuo je da se vidi pomak i veliki napredak. Smatra da su neke vinarije svojom kvalitetom stvarno odskočile i da se međimursko vinogradarstvo kreće u jako dobrom smjeru.

– Sad su sva bazična vina popeglana i uopće im ne možeš naći zamjerke. Tehnološki smo dosegli razinu da više nema brljanja. Danas svi znaju raditi vino, neki malo više eksperimentiraju, traže neka druga rješenja i, uglavnom, koliko vidim to im jako dobro polazi za rukom. Jako mi je drago zbog toga – dodao je Naprta.

Trenutno s nestrpljenjem čeka jesen kada će napokon moći ubrati plodove svog rada u vinogradu i kreirati neka nova vina, a osim toga, priznao je, da se zimi, dok završe svi radovi u vinogradu i podrumu, sprema napisati novu knjigu.

Ostavi komentar