Tko će nam popravljati i graditi, jer teže je doći do majstora, nego do doktora

obrtnici
Dražen Novak, soboslikar i predsjednik Ceha graditeljstva pri Udruženju obrtnika Međimurske županije

Kvar televizora, perilice rublja ili zamrzivača danas je prava noćna mora gotovo svakog Međimurca. S jedne strane, popravak opterećuje ionako preopterećeni kućni proračun, a s druge strane, majstora ni za lijek.

– Ne mogu sad, eventualno za mjesec ili dva, najčešći je odgovor koji se može čuti.

Poneki će vagati isplati li se čekati i računati trošak, dok će se mnogi odlučiti za kupnju novog aparata jer kartica se uvijek može provući i platiti na rate, ponekad i ne razmišljajući da će kompletni račun ipak doći na naplatu.

Slična je stvar trebate li neku manju intervenciju u kući poput sanacije pločnika, stepenica ili priključenja na kanalizaciju. Tu se radi o “sitnom” poslu koji ne stoji puno, ali zahtjeva također majstora, rad i vještinu. No, kako majstora i stručnjaka jednostavno nema, oni koji još rade kod nas teško će prihvatiti takav posao od svega par sati. Jednostavno im se ne isplati trošiti niti vrijeme niti resurse budući da imaju pune ruke posla s “pravim” projektima poput gradnje kuće, farbanja kompletnog stana, postavljanja cijele fasade, izgradnja kanalizacije ili nekih drugih vodova i dr. Sitnije poslove, naime ostavljaju za vrijeme tzv. sezone mirovanja, barem što se tiče građevine.

Takva situacija ide na ruku fušerima, odnosno majstorima koji takve poslove obavljaju u sivo-crnoj zoni i čije se ime i adresa širi usmenom preporukom. Problem je što trenutno i oni rade po cijele dane pa čak i kod njih postoji “lista čekanja”.

Kakva je situacija uskoro bi se mogle ostvariti proročanske riječi Ivana Kolarića, direktora Tegre, da nam uskoro neće imati tko uređivati bankine zbog odljeva i nedostatka radnika. Kolarić je govorio o održavanju cesta, ali je taj problem široko rasprostranjen u svim područjima gdje su potrebne majstorske ruke: vodoinstalatera, keramičara, soboslikara, stolara, zidara, tesara, električara itd.

Najveći problem imaju mali investitori s narudžbama za sitne kvadrature jer su na začelju prioriteta majstorima koji imaju pune ruke posla.

Nije lako naći majstora bilo da je riječ o renovaciji kupaonice, uređenju terase, dogradnji nadstrešnice, zamjeni krovišta, stolarije ili sličnim radovima.

 

Za fasadu na red možete doći tek iduće proljeće

 

Majstora na našem tržištu sve je manje pa su knjige narudžbi onih koji su ostali prepune. Na red za izvođenje radova se čeka mjesecima. Sretni ste ako uopće nađete majstora. I za cijenu ne pitate.

Dražen Novak, soboslikar iz Preloga ne pamti ovakvu situaciju na tržištu. – Nikad nije bilo kao sada, kazao je uvodno. – Na tržištu se osjeća nedostatak majstora jer su mnogi otišli u inozemstvo tako da su knjige narudžbi nama koji smo ostali prepune. Zbog toga nije lako ni nama majstorima koji poslove moramo odraditi, a ni onima koji čekaju na red.

Ispričao nam je koliko dugo morate čekati ako ste naručili izradu nove fasade ili neke druge soboslikarske radove.

– Za uređenje fasade na red možete doći tek iduće proljeće. Želite li naručiti soboslikarske radove u kući ili stanu čekat ćete na red minimalno dva mjeseca, a sitni popravci još se nekako mogu ugurati u raspored u kraćem roku, primjerice ako je u pitanju samo bojanje kuhinje.

Majstora nema, a koga nema tome cijena raste. Zbog toga su srećom porasle i plaće. 

– Radnika se ne može naći ispod satnice od 30 kuna neto, kaže Novak i dodao: – Veću cijenu rada treba odnekuda namiriti, pa su se povećale i cijene usluga. Bojanje kvadrata zida poraslo je za najmanje 20 posto. Prije poskupljenja iznosilo je 10 kuna po kvadratu s materijalom, a sada ovisno o poslu 12 do 15 kuna.

– Kako bi zadržali radnike povećali smo im plaće, ali država nije odradila svoj dio posla, kaže Novak. – Nama obrtnicima smanjili su broj poreza s pet na tri, ali ukupno porezno opterećenje nije se smanjilo, nego se masa davanja povećala. Za ilustraciju, ono što smo prije plaćali 1000 kuna sada s manjim brojem poreza plaćamo 1200 kuna, dodao je.

 

Majstori na veliko rade u Sloveniji i Austriji

 

Robert Varga, tajnik Obrtničke komore Međimurske županije kazao je da imaju saznanja o tome da veliki broj majstora na dnevnoj bazi odlazi na radilišta u Sloveniju i Austriju.

– Zarade koje mogu postići na tim tržištima su veće, a majstori su tamo deficitarni kao i kod nas. Otvaranje granica je učinilo svoje, ljudi rade tamo gdje zarađuju više. Statistika ne prati novu stvarnost koliko majstora na dnevnoj bazi odrađuje poslove u okolnim zemljama. Vidljivo je to po povećanju interesa za majstorske ispite koji se polažu s namjerom da se otvori obrt i radi preko granice, kazao je.

S nedostatkom pravih majstora obrtnika na tržištu se širom otvaraju vrata sivoj ekonomiji. Često ljudi nemaju strpljenja čekati majstore ili je priroda posla takva da uzimaju onoga tko je raspoloživ za obavljanje posla pa makar u fušu.

Tajnik upozorava da građani budu oprezni koga biraju za izvođenje radova. – Upozoravam građane da je puno puta bolje čekati na red za izvođenje radova, nego izvođenje povjeriti nekome tko u konačnici nema potrebne reference ili koji vam neće moći dati garanciju na izvedene radove. U tom slučaju nećete moći nadoknaditi štetu ili riješiti nesporazum. Jako je važno da se raspitate o izvođaču radova. Najbolje je majstore birati po preporuci, poručio je.

Nažalost, Obrtnička komora nije adresa na kojoj možete dobiti preporuku kojeg majstora odabrati. Položen majstorski ispit je svojevrsna licenca, ali najbolja preporuka kojega majstora angažirati je zadovoljstvo prethodnih klijenata.

 

Djeca napokon shvatila da je i u zanatu budućnost

 

Nedostatak radnika naša je sadašnjost, ali se postavlja pitanje kakva nas budućnost čeka s obzirom na interes mladih za upis u obrtnička zanimanja. U tijeku su upisi u srednje škole pa smo zamolili za informaciju Blaženku Novak, pročelnicu Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport.

– Naši učenici i njihovi roditelji dosta su racionalnije i podrobnije proučili sliku potreba. To se odražava i na obrtnička zanimanja. Godinama je interes za ta zanimanja stabilan, nije jako velik, ali je solidan s obzirom na to da populacija djece koja kreću u srednje škole nije velika, kreće se od 1000 do 1100 učenika. Kad se taj broj djece podijeli na sva strukovna područja na različite potrebe i različite interese, onda se vidi da se učenici i njihovi roditelji odlučuju za sva zanimanja.

Istina je da neka zanimanja u pojedinim razdobljima nailaze na slab odabir, a onda se on pojača ponudom radnih mjesta ili nekim drugim akcijama. Prije nekoliko godina to je bio slučaj s kuharima kada su u  javnosti dobili na značaju.

Što se tiče naše županije ove godine je interes za Graditeljsku školu koja obrazuje majstore za graditeljska i završna graditeljska zanimanja bio je sasvim solidan.

Ove godine je popularno zanimanje elektroinstalater, vodoinstalater i plinoinstalater.

Na tržištu nedostaje i keramičara, interes za ta zanimanja je iskazan, ali završetak upisa će pokazati stvarno stanje.

Sada nije popularno zanimanje ličilac, ali je nekih godina bilo. Kad se to gleda u dužem kontinuitetu te potrebe se mogu zadovoljiti. Mislim da će poslodavci koji nude dobre uvjete i realne plaće, uspjeti naći potrebne zaposlenike.

Što se tiče ostalih deficitarnih struka kaže:

– Kriza je u interesu za poljoprivredna zanimanja, tu će biti dosta velikih problema. Moglo bi doći do ukidanja ponuđenih programa. Jednako tako zanimanje pivar koje je uvela Srednja škola Prelog nije prepoznato u javnosti. Na neki način je to razumljivo jer je sasvim novo zanimanje. Ako se ipak samo nekoliko učenika zainteresira za to zanimanje, provest će se program za pivare u kombinaciji s drugim zanimanjima pa će se vjerojatno zanimanje samo afirmirati.

Dobar primjer kako animirati djecu na upis za tražena zanimanja je zanimanje mesar. Nakon što je Vajda ponudila iznimno dobre uvjete za učenike, javilo se pet, šest učenika, a možda će interesa do zaključenja upisa biti još više. Dobri rezultati su polučeni upravo zbog dobrih uvjeta ponuđenim učenicima, budućim mesarima, istakla je pročelnica Blaženka Novak.

 

Čak 1000 srednjoškolaca manje nego pred 15 godina

 

Resurs za obrtnička zanimanja smanjen je jer se iz generacije u generaciju smanjuje broj srednjoškolaca. U zadnjih 15 godina, ukupna populacija srednjoškolaca se smanjila za oko tisuću srednjoškolaca, što najbolje sugerira demografsku katastrofu koja nam se približava.

Pred desetljeće i pol imali smo oko 4880 učenika u srednjoškolskom obrazovanju, a prošle godine nešto manje od 4000 učenika.

Zašto i kako se broj srednjoškolac smanjio za tisuću?

– Opet primjećujemo posustajanje Roma za upis u srednje škole. U prve razrede se upisuje relativno isti broj djece, ali se gube ubrzo nakon upisa u prvi razred. Taj gubitak iznosi između 12 i 13 posto. Prethodnih pet, šest generacija je rasap je bio manji, oko 10 posto. Prošle godine je tako velik postotak djece iz romskih sredina odustao od školovanja. Ove godine je manji interes za upis u srednje škole zato što im se nude brojne stipendije za kratke oblike obrazovanja u pučkim otvorenim učilištima. Osim što su ti oblici obrazovanja velika konkurencija redovnom obrazovanju, njihov nedostatak je gubljenje odgojne komponente obrazovanja.

– Upravo je ta komponenta najviše potrebna romskoj populaciji: stjecanje radnih navika, socijalizacija, izgradnja odgovornosti prema obavezama. To se uči u redovnom sustavu obrazovanja, a ne u skraćenim oblicima obrazovanja, istakla je Novak za kraj.

Međutim, ne bi bilo dobro sve gledati samo kroz prizmu srednjoškolskog (ne)obrazovanja Roma, već bi se trebali zapitati, što bi trebalo poduzeti da srednje škole ne gube učenike tijekom školovanja. U tome je itekako potrebna liberalizacija, konkurencija i borba na tržištu kako između nastavničkog kadra, tako i među srednjim školama samima.

Potrebna nam je velika promjena u školstvu, kao i u brojnim drugim segmentima javne uprave, umjesto sadašnje državne “uranilovke”.

Da oni koji vrijede – dobiju više i zadržimo ih u sustavu, dok oni koji nisu kompetentni, koji se ne trude, potraže neki drugi posao. Samo tako možemo podići njegovu učinkovitost i postići bolje rezultate, za razliku od trenutačnog stanja stvari.

Naime, brojka o tisuću manje tinejdžera u obrazovnom sustavu govori o pravoj malo demografskoj katastrofi koja se događa u našem kraju i koja će po svemu sudeći izazvati i brojne druge probleme, ne samo manjak majstora, ukoliko školski sustav, kao i oni koji ga logistički pomažu, odnosno od njega očekuju benefite (kvalitetnu radnu snagu različite stručne spreme) ne odrade kvalitetnije svaki svoj dio posla.

 

Obija nam se o glavu podjcenjivanje rada

 

Sve što se događa u obrazovanju danas, imat će posljedice na našu budućnost, a pitanje je hoćemo li osigurati dovoljno majstora različitih struka koji su važni za kvalitetu života i održavanje naših građevina i svega drugoga.

Zbog toga je upravljanje upisnim kvotama i kvalitetno obrazovanje od izuzetnog značaja.

Možda nije suvišno ponoviti da je društvu na naplatu došlo to što se zadnjih dvadesetak godina rad podcjenjivao. Na cijeni je bilo sve drugo osim majstorskih umijeća, tako dugo dok nam se to nije obilo o glavu. Sad kad su skoro nestali s tržišta s onima koji su ostali nema cjenkanja.  Zbog poremećaja na tržištu situacija je uzmi ili ostavi!

 

Ostavi komentar