TIBETNA MARAMA: Nasljeđivala se kao miraz, žene su pokapane s njom. Danas je na tržištu nema. Hoće li tibet nestati?

tibet
Nestašica tibeta inicira poduzetničku priliku. Za tibetnu maramu zainteresirani su Rusi i Poljaci

– Zovem iz Zagreba. Znate li možda gdje se može nabaviti tibet? – krenuo je telefonski razgovor na temu potrage za ovim dijelom međimurske narodne nošnje. Prateći nastupe naših KUD-ova ne pomišljamo koliko je ovaj najživopisniji element međimurske nošnje, taj velik četvrtasti rubac (marama) koji svi jednostavno zovu tibet zapravo tražen i dragocjen.

Nikola Kotur

– Radimo na rekonstrukciji tibeta s jednom međimurskom firmom. Nadam se da ćemo 2019. godine imati gotov proizvod. – najavljuje Nikola Kotur

Nikola Kotur i Silvana Mili iz KUD-a Veseli Međimurci čine sve kako bi očuvali tibet i pokrenuli proizvodnju tog vrijednog dijela međimurske ženske narodne nošnje koje na terenu i tržištu gotovo više i nema

Za originalni međimurski rubac zainteresirani Rusi i Poljaci

Na internetu stoji podatak kako se prije osam godina tibetna marama iz 1900. godine prodavala za tisuću kuna, odnosno 134 eura. I dok neki gledaju, drugi uočavaju. Dugogodišnji promicatelj folklorne baštine, Nikola Kotur iz Strahoninca, kao predsjednik KUD-a Veseli Međimurci odlično je upućen u problematiku narodnih nošnji. Prepoznaje i poduzetničku priliku.

– Tibetna marama je porijeklom iz Rusije i Poljske. Došla je u naš kraj migracijama. Muževi koji su radili u tim državama donosili su svojim suprugama tibet kao suvenir. Ustalio se kao dio naše nošnje. Danas ih nitko ne izrađuje. Pokušavamo zadnjih godinu dana napraviti dobru rekonstrukciju tibeta s jednom firmom iz Međimurja. Nadam se da ćemo uspjeti. Tibet “z štranclinimi” treba biti u dimenziji kao nekad, 180×180 cm plus standardne resice od 20 cm. Tražimo i odgovarajući materijal. Pravi tibet rađen je vune i svile. Želimo napraviti i vjerodostojan tisak cvjetnih motiva da sve bude što bliže originalnom tibetu. Tibet će tako postati dostupniji brojnim KUD-ovima, biti međimurski suvenir i izvozni proizvod, jer je danas vrlo tražen i u Rusiji i u Poljskoj.

Posuđuje se sve – osim tibeta!

Kotur kaže kako u svojoj osobnoj kolekciji posjeduje tibet star 70 godina. KUD Veseli Međimurci pak ima zavidan fundus od oko dvije i pol tisuće narodnih nošnji. Od toga je tridesetak original tibeta.

– Drugim kulturno-umjetničkim društvima i udrugama posuđujemo sve osim tibeta. Tibet čuvamo kao oči u glavi. Naše djevojke ga čak same ni ne odijevaju. Imamo osobu zaduženu za narodne nošnje, Silvanu Mili. Oblači tibet djevojkama na našim nastupima.

tibet Andjela Horvat
Anđela Horvat iz Donjeg Kraljevca

Ljubomorno se čuva i nasljeđuje

Koliko je tibet vrijedan govori i činjenica što je velik dio nepovratno izgubljen prilikom pokapanja pokojnica-vlasnica tibeta. Brižljivo su ga i ljubomorno čuvale jer su htjele biti pokopane u svojim najboljim tibetima. Dio tibeta se pak prenosi s koljena na koljeno. Kad su djevojke “išle zamuž” često su nasljeđivale i dobivale u miraz tibet.

Anđela Horvat iz Donjeg Kraljevca također je od svoje majke naslijedila ovaj biser međimurske narodne nošnje kad se udavala. Kaže, draga joj je to uspomena na majku.

 

Silvana Mili
Silvana Mili čuvarica je i “njegovateljica” narodnih nošnji u KUD-u Veseli Međimurci

Pojedini primjerci stariji od sto godina

Silvana Mili iz Mihovljana članica je KUD-a Veseli Međimurci već 26 godina. Po struci je kemijski tehničar, ali nikad nije radila u toj profesiji. Folklor je njezin život. Ispočetka je u KUD-u samo plesala, a kad je došla u obitelj, svu pažnju usmjerila je na očuvanje nošnji, ručnom radu kao što je izrada replike poculice koju su također podložne oštećivanju. Sa suprugom je ljubav prema narodnoj baštini prenijela i na kćeri. Sve stiže, jer kako kaže: Kad ima volje, uvijek ima i načina. Ističe kako je pomalo stroga što se tiče čuvanja narodnih nošnji, ali tako to mora biti jer se radi o unikatima i vrijednim predmetima.

Zašto su tibeti toliko vrijedni ističe:

– Nema ih puno. Original se više ne može nabaviti. Ljudi koji ih imaju čuvaju ih, ne daju nikome i ne prodaju ih. Neki su stariji od sto godina i materijal je osjetljiv. Riječ je o vunenoj tkanini i treba je paziti od moljaca. Treba biti oprezan da se ne zaprlja i da se ne namoči. Kako su motivi štampani na vunu nekadašnjom tehnikom, svaki dodir s vodom i vlagom uništava uzorke i boje cvjetova koje se razlijevaju. – ističe Silvana.

“Oprava za velke svetke”

Što karakterizira ovaj rubac, kako se odijeva i kada se nosio, Silvana opisuje:

–  Savija se u trokut, omata oko tijela i straga veže. Na tkaninu su printane velike katruže, odnosno cvjetni motivi. Tkanine su bijele, žućkaste, rozne, zelene, smeđe nijanse, od svijetle boje kave do tamno smeđe boje. Tibeti novijeg datuma rađeni su na narančastim i ljubičastim tkaninama. Nosio se za velike crkvene blagdane, kod vjenčanja, krštenja i drugih velikih svečanih događaja. Njime se podizala nošnja koja je bila bijelo-crna. Uz dekorativnu ulogu, koristio se i kao topli ogrtač. Nošnje treba često “proluftati” i tijekom cijele godine brinuti o njima.

KUD Veseli Međimurci za čuvanje svojih nošnji koriste prostor u staroj školi u Mihovljanu. Više “muku muče” s prostor za vježbanje i plesanjem. Ali, to je tema za jednu sasvim novu priču.

foto: Zlatko Vrzan, rr

tibet
Članice međimurskih KUD-ova odjenule su svoje tibete za procesiju na Porcijunkulovom 2018.

tibet

Ostavi komentar