Što to stranci vide u Međimurju, a mi ne?

Iz Australije, točnije Sydneya, početkom godine i prije korona krize u Štrigovu na granici sa Slovenijom doselio  je par Pero Grbavac i Ivanka Krišto sa svojom djecom sedmogodišnjim Markom i petogodišnjim Ivanom. Bio je to veliki zaokret u njihovim životima, a kako je došlo uopće do toga da iz velikog grada dođu živjeti u malo selo u Međimurju ispričali su nam uz dugi razgovor. 

Nakon rata  1995. godine otišao sam u Australiju. Bez ikakve veze i pojma što ću tamo raditi. Zaposlio sam se u građevini i najprije sam bio sam, a potom je za mnom došla i moja supruga 2011. godine. U Australiji sam proveo ukupno pune 24 godine, sve do prošle godine kada smo odlučili otići negdje u Europu, započeo je svoju priču naš sugovornik Pero.

Dolazak u Međimurje, prepričavaju, bio je puka slučajnost. Čak štoviše, na početku nisu ni razmišljali o Hrvatskoj, sve dok Pero jednog dana putem interneta prije pet nije naišao na novinske članke o Međimurju. Zaintrigirale su ga činjenice da je Međimurje najgušće naseljena županija u Hrvatskoj, da ima najmanju stopu nezaposlenosti i najmanji odljev mladih od ostatka Hrvatske te skoro najveći dohodak po glavi stanovnika.

Sve to nagnalo je da otiđe na Njuškalo te da zemljišta za kupnju pronađe upravo u Međimurju. Naposljetku, odluka je pala na Prekopu i Štrigovu

Kako su se snašli u Međimurju, kako su doživili Međimurje i što planiraju ovdje raditi pročitajte u TJEDNIKU MEĐIMURSKE NOVINE koje od petka, 12. lipnja, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja.

 

Ostavi komentar