Stjepan Hranjec dr. sc. predstavio novu knjigu Pušlek međimurskih popijevki

U Ogranku Matice hrvatske u Čakovcu, a povodom dodjele Zlatne povelje dr. sc. Stjepan Hranjec predstavio je novu knjigu naziva Pušlek međimurskih popijevki, antropologija u povodu 50. obljetnice smotre Međimurske popevke koja je 2018. proglašena nematerijalnom svjetskom kulturnom baštinom. 

– Sama gesta izrade ove geste je važna. Naša popevka je postala svjetsko kulturno dobro, a čini mi se da smo previše samozatajni u isticanju tih vrijednosti. Zato sam došao na ideju da odabrem 50 pjesama, jer je to posvećeno i 50. godina međimurske popevke. Pjesme su prevedene i na enfleski kako bi mogle kročiti i izvan Hrvatske i Međimurja, rekao je Stjepan Hranjec. Uz knjigu je priložen i CD ispunjen izvornim tonskim zapisima na Smotri međimurske popevke u Nedelišću, a ne studijski pristup. 

U Pušleku međimurskih popijevki nalaze se note i tekstovi 50 odabranih pjesama koje su veliko blage našeg kraja. Među njima su Bistra voda teče, Čuk sedi, Dok ja dojdem v Međimorje,  Dok sam snočka išel dimo, Muru, Mura globoka si voda ti, Na Ivanje, Ova pesem spisana i mnoge druge. 

Svrha je ove antropologije ne samo spomenarska, njome se želi afirmirati to pjevano međimursko narodno biserje u školama, u obiteljskom okruženju, među folklornim udrugama te izvan Hrvatske, osobitno među našim iseljenicima i svima kojima koji se u svijetu zanimaju za etnomuzikološke vrijednosti, piše na koricama ove nove knjige koju možete nabaviti u Ogranku Matice hrvatske u Čakovcu, a tiskana je u tisuću primjeraka. 

– Drago mi je da je Matica Hrvatska prepoznala kvalitetu i dala nam ovo priznanje. Ono nije samo priznanje meni, Ogranku, već upravo popevki, nastavlja Hranjec. 

Na pitanje koja je njemu najdraža popevka, Hranjec odgovara kako je to kao da pitate koje vam je najdraže dijete. Teško je izdvojiti, no ipak posebno značenje za njega ima Cug mašina fučnula. 

– Najpotresnija, najdramatičnija pjesma za mene je u Kotoribi cug mašina fučnula. Pogotovo u interpretaciji pokojnoga Franje Petrošanca, to je zaista umjetnost tona i riječi, zaključuje Hranjec.

Foto: Zlatko Vrzan

Ostavi komentar