Stjenice prijete uništenjem drveća u Međimurju

benjamino horvat
Stjenice su se proširile po cijelom Međimurju

Ova nam godina i nije bila nešto za naše vrtove i voćnjake, a po izgledu krošnji okolnih stabala ni ona nisu prošla puno bolje. Naime, hrast, divlji kesten, platane i pokoji preostali jasen, već su gotovo bez lišća. 

Zašto su hrast, kesten i platane bez lišća?

Otpadanje lišća koje se inače normalno događa krajem listopada, primijetili su i naši čitatelji koji su nam se požalili na izgled lista koji je s unutarnje strane prepun kukaca i njihovih jajašaca. 

– Radi se o hrastovoj stjenici koja je u Hrvatskoj prvi puta registrirana 2003. godine i smatra se kako je donesena kamionskim transportom iz Turske nekoliko godina ranije, pojasnio nam je Benjamin Horvat, upravitelj Šumarije Čakovec.

Zbog obilja hrane i manjka prirodnih neprijatelja te odgovarajuće klime, stjenica se raširila velikom brzinom na sve županije, pa tako i našu. Gotovo da ni nema hrasta kitnjaka ili lužnjaka na kojem se nije nastanila.

– Stjenice ne prave direktne štete na hrastu. Sišu sokove lišća, stoga ono gubi svoju karakterističnu zelenu boju, nema fotosinteze i ranije otpada. Samim time, tvrdi Horvat, stablo gubi hranu, pa mu se usporavaju ili gube životne funkcije.

Uzastopnim višegodišnjim napadima na ovaj se način smanjuje vitalnost stabala, podložnija su napadu sekundarnih štetnika zbog čega se u sušnim godinama mogu očekivati masovnija sušenja.

Poseban problem predstavlja ranije odbacivanje žira jer time biva onemogućena prirodna obnova naših najvrednijih šumskih sastojina.

– Prekontrolirali smo sve šume u Međimurju u kojima ima hrasta lužnjaka i 99% tih šuma je “zaraženo”. Iako nemamo puno državnih šuma u kojima je hrast glavno stablo, ipak se tu radi o površini od 133 ha.

Naravno, hrasta ima i u drugim šumama gdje su stjenice također prisutne. Praktički gledano, od Donje Dubrave pa sve do Štrigove gdje je dominantniji hrast kitnjak, sve je puno stjenica.

Svaka stjenica svoju vrstu stabla ima

Kako postoji više vrsta stabala, tako postoji i više vrsta stjenica, odnosno stjenica koja su se profilirala za određenu vrstu. 

– Teško je reći i ne postoje dokazi da hrastova stjenica prelazi primjerice na jasen, bukvu ili grab. Isto tako, nema ni direktne opasnosti za ljude. Jedino što im je zajedničko je činjenica da se brzo šire, te da ih je nemoguće suzbiti jer su otporna gotovo na sve.

Istina, prvi pokušaji njenog suzbijanja dopuštenim preparatima, barem u državnim šumama krenuli su još 2016. godine, nastavljeni i godinu kasnije, no stjenica je pokazala veliku otpornost na gotovo sve preparate. Pokušalo se i biološkim preparatima poput gljive, no kako je taj način tek u začetku, rezultati se još ne znaju.

Drugim riječima iako se obavlja kontinuirano praćenje i poduzimaju intenzivne aktivnosti na pronalasku adekvatnog sredstva koje bi spriječilo njeno širenje, do sada ništa nije pokazalo zadovoljavajuću učinkovitost.

– Veliki problem predstavlja i ograničenje dopuštenih sredstava koja postavljaju EU regulativa i FSC certifikat, kaže Benjamin Horvat.

Naseljena mjesta posebni problem

I dok se šume još mogu koliko-toliko tretirati avionima, u naseljenim mjestima takvo nešto je zabranjeno. Shodno tome, zaražena stabla u našem čakovečkom parku trebalo bi tretirati ručno i vješto jer se stjenice i njihova jajašca nalaze s unutarnje strane lista budući da ne vole direktnu izloženost suncu. Kako je to poprilična investicija teško da će se nešto takvo i dogoditi.

Vrtovi prepuni smrdljivog martina

Rajčica nema sreće ove godine jer nju napada sve, od bolesti do štetnika i sada na kraju još smrdljivi martin. Teško je u vrtu ne osjetiti karakteristični miris smrdljivog martina koji siše sok s plodova preostalih rajčica čime ju pretvara, praktički u dehidriranu crvenu masu. 

Nalazimo ih sve više u našim kućama i stanovima budući da traže mjesto gdje će prezimiti i iduće godine krenuti u pohod u još većem broju.

RIJEČ STRUČNJAKA

Oštre zime prirodno reduciraju populaciju kukaca na optimalan broj

– Ove godine mnogi su primijetili najezdu stjenica, točnije platanine (Corythucha ciliata) i hrastove mrežaste stjenici (Corythucha arcuata). Obje su strane vrste i potječu iz Sjeverne Amerike, a pojavile su se u Hrvatskoj tek nedavno. Iako mogu ugristi, ne prenose nikakve bolesti i osim blagog crvenila nemaju nikakav utjecaj na zdravlje čovjeka.

No, zašto im je brojnost toliko porasla ove godine? Posljednjih dana intenzivno se priča o globalnom zatopljenju i utjecaju klimatskih promjena na prirodu i okoliš u kojem se nalazimo. Upravo na ovom primjeru možemo vidjeti kakve su posljedice za nas to što nemamo jakih zima. 

A takvih primjera bit će sve više. Naime, većini kukaca ne odgovara snažna i hladna zima kojom se prirodno reducira njihov broj. Time brojnost njihovih populacija ostaje u normalnim razinama. Životni uvjeti su ove godine poprilično odgovarali stjenicama, pa tako osim ovih majušnih stjenica možemo primijetiti da se povećao broj zelenih stjenica poznatih kao smrdljivi martini.

Klimatske promjene na ove kukce trenutno djeluju povoljno, no ne smijemo zaboraviti da te iste promjene djeluju i na mnoge druge kukce, ali na negativan način. Tako nam, recimo, oprašivači i drugi osjetljivi kukci nestaju alarmantnom brzinom, objasnila je biologinja Ivana Rojko.

 

Ostavi komentar