Stiže druga vlasnička generacija, kako pripremiti nasljednika za uspješan prijenos

prijenos vlasništva
Marjan Novak, poslovnni savjetnik; nasljednika je potrebno odgojiti

U Međimurskoj županiji aktivno je preko 3.000 firmi, velik broj u obiteljskom vlasništvu. Početkom devedesetih, u tranziciji iz društvenog u privatno vlasništvo, nastale su brojne obiteljske firme, čiji su vlasnici sada skoro trideset godina poslije kronološki pred umirovljenjem. Slijedi nam druga velika tranzicija, prijenos vlasništva na mlađu generaciju. Uspješni prijenos upravljanja ne tiče se samo vlasnika tih firmi, već i zaposlenih u njima, jer određuje mnoge sudbine.

*Sada stiže ta druga vlasnička tranzicija, što je potrebno poduzeti?

– Ona može završiti na dva načina. Kao uspješan prijenos unutar obitelji, na djecu ili povlačenjem vlasnika s menadžerske pozicije i zapošljavanjem profesionalca menadžera. U tom slučaju vlasnik utječe na daljnji razvoj kroz nadzorni odbor. Model podjele na svakoga ponešto u obitelji ne drži. Dati svakom ponešto je potencijalni izvor sukoba.
Za uspješan prijenos posla u obitelji jako je važno kako se govori o biznisu u obitelji. Ako dijete od početka doživljava da se tata, mama koji su u biznisu stalno žale i govore kako im je teško, vjerojatno će se u djetetu roditi ideja da to neće raditi, nego će radije biti nešto drugo.
Bolji je put da se djeci od malih nogu dozira da upoznaju kako firma funkcionira, što i kako će biti za pet, deset godina i na taj način ih se vodi prema vodećoj poziciji. Nažalost, kod nas se često događa da mladi ljudi s fakulteta, a možda i bez fakulteta, ulaze direktno na rukovodeća radna mjesta. Tada nastaju dosta veliki problemi unutar firme i u poslovanju. A još je veći problem što senior uviđa da mu junior još nije kompetentan pa mu se stalno gura u posao što je izvor novih sukoba. Mnoge svjetski poznate firme su obiteljske i uspješne, ali te su brusile prijenos posla s generacije na generaciju.

Prebacivanje posla na mlađe generacije često dolazi prebrzo ili neočekivano

*Koje su zamke i kako uspješno prenijeti firmu na sljedeću generaciju, delikatna je tema o kojoj smo razgovarali s Marjanom Novakom koji se bavi poslovnim savjetovanjem.
– Prijenos upravljanja na novu generaciju za postojeće vlasnike u pravilu dolazio prebrzo ili neočekivano. Kod nas još neki procesi nisu dozreli, kao primjerice u zapadnim ekonomijama. Tamo u obiteljskim firmama druga generacija, bez obzira radi li se o kćeri ili sinu vlasnika, mora proći sve faze poslovanja od ulaza materijala, skladišta, pripreme proizvodnje, proizvodnju, kontrolu, isporuku, s druge strane financiranje, marketing, ulaganja i razvoj. Barem po šest mjeseci svaku fazu. Tako to rade u razvijenim zemljama da bi nasljednik mogao postati voditelj odjela pa menadžer jer postaje kompetentan kad je upoznao sve faze poslovanja.

Nekoliko međimurskih firmi uspješno odradilo transformaciju

*I mi u Međimurju imamo proces prijenosa obiteljskog posla s generacije na generaciju, ali u mnogim malim ili srednjim firmama ta će se smjena generacija još odigravati. Kakva su Vaša iskustva po tom pitanju?

– Mogu samo navesti lokalno uspješne primjere vlasničke tranzicije: kao što je Eko Međimurje, Centrometal, Letina Inox, Senko. To su firme u kojima je generacijska smjena uspješno izvršena. Nezgodno bi bilo govoriti o firmama gdje to nije uspjelo, ali ima i takvih.
Ako poduzetnik u svom razvoju suviše pažnje posvećuje tome kakav će biti profit na kraju godine, ne gledajući kako i kada će početi uvoditi mlade u sustav, tu će i rezultat biti problematičan.
U obiteljskoj firmi je za očekivati da će povjerenje u obitelji biti veće. Nije isto kao kad imaš menadžera pa se dogodi da vlasnik menadžeru u jednom trenutku prestane vjerovati. Prednost prijenosa posla na novu generaciju u obitelji je u sličnom sustavu vrijednosti i lojalnosti.
Mana obiteljskih firmi može biti nedovoljno strogi kriteriji vlasnika prema djeci kao vlasnika prema profesionalcu. Pa će se nepotizam i obiteljski konflikti ispreplitati.

Nasljednici na čelnoj funkciji moraju imati i stvarnu moć

*Koji se problemi mogu javiti?

– U obiteljskim firmama problemi se javljaju ako je više djece pretendenata na vodeće mjesto. Roditelj mora donijeti odluku. A ta odluka zna biti izvor konflikata jer onaj drugi koji nije došao na mjesto koje je želio bit će uvrijeđen i protiv. Najbolji put obiteljske sukcesije je odgojiti poslovnog nasljednika, međutim u tome se krije niz zamki, hoćemo li ga uspjeti sačuvati od loših utjecaja, pogotovo kad je u pitanju prihvaćanje odgovornosti vođenja obiteljskog biznisa.
Osnivači često rade grešku da postavljaju nasljednike na čelne funkcije bez stvarne moći. To je loše i za seniora i za juniora. Mnogi čelni seniori griješe u tome što stalno misle da mogu još, a bilo bi dobro da osnivač obiteljskog biznisa odredi datum svom umirovljenja, što je teško odrediti sam za sebe. Pa osnivač nikako da se odmakne i stvarno pusti konce i prepusti mlađoj generaciji da zajaše s punom odgovornošću jer to je jedini put do osamostaljenja.
Mnogi poduzetnici možda ni ne bi došli kad bi i dobili poziv za tu vrstu edukacije i suočavanja s tom problematikom, jer što oni meni imaju govoriti, ja najbolje znam kako to ide. Tu zaista nema mjesta za nametanja stavova, ali bi im pogled sa strane umnogome pomogao, smatra Novak. i završno dodaje:

– Treba pokazivati dobre primjere s imenom i prezimenom, a slabe inkognito. A ima i jednih i drugih. Vidimo da se firme gase, odigravaju se stečajevi i likvidacije, a često ne znamo što je u pozadini. Događa li se to zbog dugova, otežanih uvjeta poslovanja ili zato što vlasnik nije na vrijeme reagirao. Moguće da su vlasnikova znanja i performanse rada bile preslabe da bi se nosio s konkurencijom, pa je to razlog problemima u poslovanju, no u velikom dijelu takvih slučajeva problem je što nije uspješno izvršena obiteljska tranzicija i prijenos upravljanja na novu generaciju.
Mali postotak firmi opstaje u trećoj i četvrtoj generaciji

U europskim okvirima je oko 17 milijuna obiteljskih poduzeća i u njima radi 45 milijuna zaposlenih. Oko 85 posto kompanija je u obiteljskom vlasništvu. To govori kolika je važnost uspješnog prijenosa posla s generacije na generaciju.

U praksi se vrlo često događa da prva generacija zarađuje, druga troši, a trećoj ne preostaje ništa drugo nego da počne ispočetka. U svakom slučaju tek 10 do 12 posto treće generacije, a svega 3 do 5 posto četvrte generacije ostaje u obiteljskom biznisu i nastavlja ga. To su europski podaci iz 2015. godine.

Ostavi komentar