8 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Kome spomenik o pripojenju Međimurja, a da ne izaziva kontroverze?

Branimir Bunjac saborski zastupnik Živog zida sazvao je konferenciju za novinare vezanu uz inicijativu za podizanje spomenika povodom 100. godišnjice pripojenja Međimurja matici zemlji. Time bi se obilježilo sjećanje na događaj iz 9. siječnja 1919. godine na današnjem Franjevačkom trgu, pred crkvom sv. Nikole biskupa gdje se okupilo 10.000 Međimuraca i dalo podršku rezoluciji da se Međimurje pripoji matici zemlji.

Godinama postoji inicijativa za podizanje spomenika u čast tog događaja. Branimir Bunjac kao saborski zastupnik i povjesničar predložio je da spomenik ne podiže nekome od likova iz tog vremena koji su doprinijeli pripojenju, zbog kontroverzi koje su kasnije pratile njihovu političku ili životnu karijeru, kako to ne bi izazvalo prijepore oko spomenika. Predložio je da simbol tog događaja bude hrvatska zastava, jer ona simbolizira čitav taj događaj, okupljeni narod i pripojenje Međimurja matici zemlji.

Obrazložio je i zašto bi glavni likovi tog pripojenja zbog kasnijih događaja izazvati sporenja i nesporazume, a to nikako ne bi bilo poželjno s obzirom na veličinu samog događaja iz siječnja 1919. godine. Dragutin Perko koji je s vojnim postrojbama imao važnu ulogu u oslobođenju Međimurja, nakon toga skrenuo je u veliko-srpske političke vode, služio je diktaturi kralja Aleksandra, čak mu je i u Varaždinu gdje je bio gradonačelnik podigao i spomenik. Nakon toga je okrenuo političku ploču i skrenuo u totalni nacionalizam. Za vrijeme NDH bio je predsjednik hrvatsko njemačkog prijateljstva pa je nakon rata doživio tragičan kraj jer su ga streljali partizani 1945.

Drugi važni sudionik tih događaja u oslobođenju Međimurja Slavko Kvaternik proglasio je na Hrvatskom radiju uspostavu NDH, a njegova žena Židovka zbog njegove politike i politike sina Eugena Kvaternika, se ubrzo nakon toga ubila.

Ivan Novak istaknuo se kao civilni upravitelj Međimurja nakon pripojenja. Zaslužan je jer je oko sebe okupio kulturni krug koji je svojim utjecajem preobratio Međimurje na Hrvatsku stranu nakon sustavne mađarizacije. Ali nakon 1919. godine bio je član jugounitaričke Demokratske stranke Svetozara Pribičevića i stup režimske politike u Međimurju, do 1029. godine. Zahvaljujući čemu je mogao obavljati svoj javno-bilježnički posao. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. godine razočaran politikom diktature gubi i posao, a osim toga razišao se Kapistranom Gecijom koji je na terenu bio najvažnija osoba u oslobođenju Međimurja i  autor rezolucije o pripajanju koja je pročitana na velikoj narodnoj skupštini u Čakovcu. On je osim toga vratio i hrvatska imena svim međimurskim naseljima koja su bila mađarizirana. Međutim on nije odobravao preveliko zbližavanje sa srpskim dvorom čemu je od početka bio sklon Ivan Novak. Zbog toga je prvi potez Ivana Novaka bio je da otjera Kapistrana Gecija iz Međimurja. Žestoko ga je napadao u medijima, čak i intervenirao na franjevačkoj provinciji jer je Geci bio svećenik franjevac. Na kraju je Geci napustio Međimurje. Novak pak zbog svoje sklonosti dvoru dolazi u sukob s prevladavajućim raspoloženjem naroda k Hrvatskoj seljačkoj stranci i Stjepanu Radiću. Tako ostaje činjenica da je u jednom periodu života Ivan Novak bio stup režimske politike, ali je Branimir Bunjac naglasio da mu ne smijemo suditi iz današnje perspektive, dviju Jugoslavija i Domovinskog rata, jer je Ivan Novak shvaćao da se ondašnja Jugoslavija raspala, Međimurje bi bilo odmah izgubljeno i prigrabljeno od strane Mađara.

Cijela poanta njegove konferencije je bila u tome da razmisli kakav spomenik postaviti, a da ne izaziva nepotrebne konotacije, već da se oko njega postigne konsenzus.

 

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE