Stvari se trebaju dogoditi da bi se shvatila bit. Samo pričanje o tome može biti i nedostatno i biti na površini. Pa ipak čak i samo pričanje o tome da se doživi 55 godina od mature najčešće kod slušaoca dotakne neki emotivni nerv ganuća i divljenja…
Ali doživjeti to, zaista je ganutljivo, emotivno, duboko i pravi privilegij. Nažalost, nisu to doživjeli svi koji su zajedno s nama tijekom školovanja išli ka cilju i želji da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu (malo parafraziram Gandhija).
Mi smo evo ove subote 27. svibnja imali privilegij proslaviti 55. godišnjicu mature sastavši se zajedno sva 4 razreda u našoj školi, gimnaziji „Josip Slavenski“ u Čakovcu, i biti nekoliko trenutaka u razredu kao nekad. Doduše sa nama je bio samo jedan razrednik-prof. Šopar Ivan. Nažalost ostalo troje su pokojni: prof. Lucija Pavlović, prof. Marijana Patkai i prof. Dragutin Toma.
Naše je druženje nastavljeno duboko u noć u restoranu „Bambino“ uz prisjećanja na školske dane i prepričavanja dogodovština, uz čvrstu odluku i obećanje da ćemo se opet sresti već za dvije godine. (Vladimir Marciuš)
Na slici s lijeva na desno;
Gornji red: Bedić Ivan, Antonije Antun, Kipke Dražen, Filipić Emil, Horvat Milan, Todorović Duško, Gedrich (Kovačić) Ljiljana;
Drugi red: Ivanek Krešimir, Stojko (Čukušić) Katica, Kovač (Matotek) Đurđa, Bosnić Jadran, Jelačić (Švenda) Slava, Matuzović-Lonac Mirjana, Šafarić Teodora , Makovec Aleksandar;
Donji red: Vladimir Marciuš, Mislović Anica, Jungvirth (Hegeduš)Marija, Bubek (Posavec) Biserka, Jelavić (Merlić) Vesna, Vadlja (Črep) Slavica, prof. Šopar Ivan, Šalamon (Bratuša) Đurđa, Milas (Tomić) Marija, Bartolić (Goričanec) Marija Debelec (Lončarić) Anica
