“Reformom” teritorijalnog ustroja Međimurju žele oduzeti lokalnu samoupravu i stvoriti 5 hrvatskih “bandića”

karta međimurje
Međimurje

Nije dugo trebalo i u ovoj krizi da neki nacionalni mediji koji već godinama na krilima nekoliko “stručnjaka” zagovaraju dodatnu centralizaciju Hrvatske, opet potegnu pitanje “reforme” teritorijalnog ustroja u kojoj više ne bi bilo Međimurja i naše lokalne samouprave.

Žele nam oduzeti pravo da se sami brinemo kako ćemo organizirati život u našem kraju i izboriti se za ono što nam je potrebno.

Žele da sve što nam je potrebno opet “molimo” od drugih.

Žele da oni umjesto nas odlučuju hoće li se ili neće nešto financirati u Štrigovi ili Kotoribi.

Nije im dosta jednog Bandića i Zagreba u kojem se troše milijarde kuna, žele da stvore još četiri slična njemu u našoj zemlji.

Ovo je čisti centralistički populizam u ovoj teškoj situaciji, nikakva reforma.

Naime, loša percepcija sadašnjeg teritorijalnog ustroja nije u prevelikom broju jedinica lokalne samouprave, već u dodatnom “subvencioniranom” državnom financiranju dijela JLS-a, kao i nesankcioniranju onih koji izdvajaju više nego to smiju za plaće (uglavnom u Dalmaciji, Lici, Slavoniji..).

I na taj način država ne troši ekstremno mnogo novca kao što se želi prikazati (iako sam osobno da se nigdje ne troši novac poreznih obveznika, ako se ne mora), samo kako bi se dokazalo da je teritorijalni ustroj jako veliki problem.

Kao i nekoliko puta ranije, zagrebački političko-interesni krugovi žele nametnuti ovo pitanje kao “najvažnije” u ovoj teškoj krizi. Kao ono s kojim će u slučaju da se napravi “reforma”, kao nestati svi naši problemi prevelike i neučinkovite administracije koja se nakupila uglavnom u Zagrebu.

Tako pod krinkom teritorijalnog ustroja, zapravo skrivaju nešto što je zapravo najveći problem i o čemu treba najprije razgovarati, ali o tome se ne usude pisati i govoriti na televiziji.

To je prvenstveno smanjenje za oko 50.000 ljudi nepotrebne i vrlo često stranačke, nepotističke i neučinkovite administracije i drugih zaposlenih koja radi za iznadprosječno visoke plaće uglavnom u Zagrebu ili podružnicama određenih javnih i državnih poduzeća, agencija, ustanovama i slično diljem zemlje.

Znači to nisu medicinske sestre, policajci ili vozači tramvaja, već preglomazna i predobro plaćena administracija koja je u državnim i javnim službama i tvrtkama u kojima svi zajedno danas rade.

Kampanja u kojoj “stručnjaci” koji nikad nisu bili na terenu i ne znaju što je svakodnevni život i rješavanje problema u manjim sredinama, pa tako sve općine, gradove i županije trpaju u isti koš, svodi se da Hrvatskoj treba “5-6 jakih centara” (bez Međimurja i većine naše lokalne samouprave).

Nimalo slučajno, započeta je u vrijeme kad je svima jasno da moraju krenuti uštede kada je u pitanju funkcioniranje države i paradržavnih institucija koje su uglavnom smještene u Zagrebu i gdje dolazi svaki mjesec do prekomjernog i vrlo često nepotrebnog “spaljivanja” javnog novca (milijardi kuna).

U vrijeme svake krize u Zagrebu se najviše boje da će nestati izmišljeni i dobro plaćeni poslovi preplaćene i neučinkovite adminstracije koja zarađuje u prosjeku više od 8000 kuna, pa tako pokušavaju nametnuti da je zahvaljujući teritorijalnom ustroju najveći problem na periferiji.

Nije istina da su najveći problem male općine i gradovi, kao i županije u Hrvatskoj, iako bi svi mi željeli da i oni budu učinkovitiji i da rade transparentnije.

Mi u Međimurju poznajemo svakog svojeg načelnika, gradonačelnika i župana, običan čovjek gotovo svakodnevno dolazi s njima u kontakt i može mu reći sve što misli o tome što se (ne)radi izravno u lice. To je bit lokalne samouprave, a ne da o nama odlučuju neki činovnici iz Zagreba.

O teritorijalnom ustroju zemlje svakako treba razgovarati, ali na način da se Hrvatska još više decentralizira, a ne centralizira kao što je ovo još jedan pokušaj.

Da država transparetno vrati novac kroz projekte i ulaganja za koje se izbori lokalna samouprava, a ne da spiska ozbiljan novac koji postaje sve veći problem zbog moguće proračunske rupe u aktualnoj krizi, na nepotrebnu i neučinkovitu administraciju u Zagrebu i dijeljenje politički podobnima u svakom pogledu.

 

Ostavi komentar