Ovih dana svjedoci smo medijskih natpisa o tome kako se prazne naše škole diljem zemlje, no manjak učenika u razredima može imati i svoje prednosti. Dokaz tome je Područna škola Železna Gora koja se nalazi u sklopu matične Osnovne škole Štrigova.
Škola kao drugi dom
Trenutno 17 učenika pohađa PŠ Železna Gora. Ove godine upisano je 5 prvašića, drugi razred pohađa također pet učenika, treći razred tri učenika, a u četvrtom razredu ukupno ima 4 učenika. Škola je to u kojoj učenici nisu samo broj, a učiteljice Sanja Žganec Crnčec i Đurđica Hradel, koje imaju već dugi niz godina iskustva u obrazovanju, svakog učenika znaju u dušu. Nastavu održavaju u kombiniranim razredima pa stoga treba puno truda s njihove strane da bi sve savršeno uskladile.
– To vam je kao da dolazite u veliku obitelj kad zakoračim u razred. Poznajem ponaosob svaku obitelj svojih učenika. Imamo jako dobru suradnju s roditeljima. Ako ih nešto muči, nazovu me i pitaju za savjet. Škola nam je svima nama postala drugi dom – istaknula je u razgovoru učiteljica Sanja, koja inače živi u Svetom Jurju na Bregu, te podučava učenike drugog i četvrtog razreda.
I zaista je tako. To se osjeti čim zakoračite u dvorište škole. Prvo što vas dočeka su pomno uređene vrtne gredice koje svakog dana njeguje kuharica Emilija Brežnjak. Na samom ulazu pak su nas dočekali osmijeh i glasovi zaigrane djece, miris domaće hrane koja se širila iz školske kuhinje te crteži koji su pomno postavljeni na zidovima hodnika i razreda.
– Umjetnost nam je napraviti raspored da svima sve odgovara, ali na kraju uspijemo. Već dugo radimo u kombiniranim razredima i privikli smo se na takve uvjete. I naši učenici se brzo priviknu na ovakav rad – dodala je učiteljica Đurđica koja je prije predavala u PŠ Prekopa, a sada već 9 godina u Železnoj Gori.
Čuvari međimurskih običaja i starina
Jedna od prednosti takvih uvjeta je što se učiteljice svakom učeniku mogu posvetiti ponaosob i vrlo rano mogu prepoznati njihove skrivene talente, kao i koji im predmeti najbolje ležu. Isto tako, ako negdje zapne, mogu ostati duže u školi pa poraditi na gradivu ili dodatno provježbati zadatke.
– Svaka generacija traži svoje, učenici su jako različiti. Recimo, moj trenutni četvrti razred je vrlo kreativan. Vole crtati, rezati, zasipali su me likovnim radovima i jako vole pjevati. U drugom razredu učenici su više sportski tipovi pa se zato prilagođavamo i nastojimo sve zadovoljiti – ispričala nam je dodatno sa smiješkom na licu učiteljica Sanja.
Učiteljice u takvom ritmu nemaju vremena predahnuti. Dok jednom razredu predaju gradivo, drugi razred mora samostalno raditi i obrnuto. Učenici su zato naviknuti na tihi rad, a dobra strana toga je da se puno prije osamostale od kolega iz ostalih škola gdje se ne odvija kombinacija nastave.
Osim što imaju priliku dokazati se u kreativnom izražavanju i sportu, učiteljice i učenici njeguju međimurske običaje. Učenici već od prvog razreda uče plesati folklor i pjevaju tradicijske, međimurske pjesme. Dobro surađuju s tamburašima iz KUD-a Sveti Jeronim, posebice im na ruku ide Matej Ščavničar. Škola u posjedu ima i nošnje iz ovog kraja koje broje preko 35 godina, dok se u vitrinama u razredima nalazi preko stotinjak različitih predmeta koje su koristili naši preci u prošlom stoljeću.
