Svaka iole ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja danas je nezamisliva bez navodnjava, budući da smo posljednjih nekoliko godina svjedoci gotovo tropskih temperatura. Nažalost, iako je Međimurje omeđeno Dravom i Murom, ono ima ogromno akumulacijsko jezero hidrocentrale, a nije nezanemariv ni vodeni potencijal potoka Trnave. Sustavnog navodnjavanja još uvijek nema, već se poljoprivrednici snalaze na različite načine. Kopaju se bunari, instaliraju pumpe i zavisno od kulture i njene potrebe za vodom, površine se natapaju sustavom kap po kap, vodenim topovima ili prskalicama. Doduše, postoji izgrađeni sustav za tzv. dravski bazen no korisnici se mogu izbrojiti tek na prste jedne ruke. S druge strane, u pripremi je još nekoliko sustava, poput onog u Belici, ali krumpir ili povrće vodu trebaju svaki dan i ne mogu čekati višegodišnju realizaciju nasušno potrebnog projekta.
Vlastiti sustav navodnjavanja izgradio je Zoran Kocijan iz Orehovice koji se već niz godina, između ostaloga, bavi uzgojem bobičastog voća. Trenutno na svoje dvije plantaže ima zasađeno nešto više od 2000 biljaka od čega oko 700 grmova crvenog ribiza, 500 kupina te 850 aronije. Dok njegove kolege poljoprivrednici pumpe za navodnjavanje pokreću uz pomoć traktora, odnosno nafte, Zoran je krenuo korak dalje te je prvi u Međimurju prije tri godine kao pogonsko gorivo upotrijebio energiju sunca i solarne panele.
Prvi međimurski sustav navodnjavanja na solarni pogon
– Vidjeli smo to na internetu i zainteresiralo nas je, rekao nam je na početku našeg razgovora Zoran kojeg smo posjetili na njegovoj plantaži. Evo, vidite lijepo je i tišina je, nema buke traktora koji bi trebao raditi punim gasom kako bi pumpa normalno radila.
Izrazito je zadovoljan svojim sistemom koji je inače sav napravljen u Međimurju. Sustav ima i dva akumulatora tako da se energija može pohraniti za slučaj oblačnog vremena ili noći i mogu navodnjavati još par sati.
Njegov sustav ima još jednu specifičnost. Naime, solarne ploče nisu stacionirane na vrtnoj ili poljskoj kućici niti na bilo kojem drugom čvrstom objektu već su mobilne, odnosno seleće i nalaze se na traktorskoj prikolici.
– Za takav sustav smo se odlučili jer imamo dvije parcele na različitim lokacijama i jednostavno mogu traktorom seliti sustav po volji i potrebi. Druga, ne manje važna stvar, tu je i stvar sigurnosti. Naime, tko bi se usudio nešto takve ostaviti na otvorenom polju preko noći, objasnio je Zoran.
Drugim riječima, sustav dovozi i odvozi s polja svakodnevno jer se radi o ukupnoj investiciji vrijednoj od 90.000 kuna. Dio potrebnih sredstava povukli su iz fondova EU preko Mjere 6.3.1. odakle su dobili 15.000 eura.
Ekološki način navodnjavanja koji prepoznaje Europa
Solarni sustav, dakle, koristi sunčevu energiju, odnosno energiju obnovljivih izvora, a pored toga nema ni zagađivanja zraka kao kod sagorijevanja nafte ili benzina. Zaštitu koristi u minimalnim količinama, tako da se može reći kako se radi o ekološkoj proizvodnji. Početna investicija je nešto veća, ali brzo se isplati kroz plod ili uštedu nafte.
Naravno sustav se ne bazira samo na panelima već treba i dva akumulatora, izvor vode, pumpu i cijevi.
Imamo sreću da nam je voda na dubini od 4.5 metara, no pumpu smo stavili na 6 metara, zlu ne trebalo, odnosno da budem siguran da se rezervoar ne isprazni.
Premda je voda čista, svejedno je postavio filtere tako da grmovi voća imaju idealnu vodu. Što se tiče naplate korištene vode, poslan je zahtjev Hrvatskim vodama i u tijeku je rješavanje. Uz to trebaju napraviti još i elaborat kako bi dobili vodomjer na pumpu i onda se plaća shodno dogovoru, po kubiku utrošene vode ili paušalno.
Malo nelogično jer se voda crpi i odmah vraća u zemlju, no kaže zakoni su nam takvi.
Do sada problema sa sustavom nije imao, a kroz plodove ga je već i otplatio.
