Posljednji pozdrav akademskom kiparu, restauratoru i profesoru Josipu Grgevčiću

Piše: Erika Nađ – Jerković, muzejska savjetnica

Koncem mjeseca lipnja ove godine preminuo je akademski kipar Josip Grgevčić.  Njegov život i kiparski opus vezani su uz rodnu Jelsu na Hvaru, gdje je rođen 1938., zatim Čakovec gdje je bio profesor na Učiteljskom fakultetu, te za Varaždin u koji je došao kao mlad čovjek kako bi odslužio vojni rok, ali se zaljubio i ostao do svršetka svog životnog puta.

Iznenadni odlazak nakon uspješnog oporavka

Kipar J. Grgevčić je 30. travnja 2019. obilježio 50 godina umjetničkog stvaranja manjom izložbom u galeriji varaždinskog Hrvatskog društva likovnih umjetnika, kojemu je krajem 1960. bio jedan od osnivača i predsjednik u nekoliko mandata. Nitko tada nije mogao slutiti da će nas ovaj vitalni kipar, uspješno oporavljen od teške bolesti, zauvijek napustiti već godinu dana kasnije. Na vječni počinaka ispratili smo ga 30. lipnja 2020. na varaždinskom groblju. U tužnoj povorci uz ožalošćenu obitelj bili su brojni Varaždinci, predstavnici čakovečkog ogranka Matice hrvatske i Učiteljskog fakulteta. Kolege umjetnike moglo se nabrojati na prste jedne ruke. Nadahnutim govorom od pokojnika se u ime svih oprostio njegov varaždinski i hvarski susjed dalmatinskih korijena arhitekt P. Stipišić.

Roditelji su Josipu, njegovoj starijoj sestri Perici i mlađem Jakovu, usadili ljubav prema obitelji i vjeri, vinogradu, masliniku i ribolovu. Očev nožić i drvo masline prvi je Josipov kiparski materijal. Drvo, kamen i more prati ga u Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost u Splitu, a školovanje je nastavio na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1964. u klasi prof. Frane Kršinića. Zatim odlazi u Njemačku kako bi specijalizirao monumentalnu plastiku kod  kiparice Marie Elisabet Stapp i restauriranje polikromne skulpture kod restauratora Josefa Lutza u razdoblju od 1965. do 1968. Studijski  je proputovao Njemačku, Austriju, Francusku, Italiju, Englesku, Mađarsku i Švicarsku.

120 skupnih i 12 samostalnih izložbi

Svoje kiparsko umijeće Josip Grgevčić je pokazao na preko 120 skupnih i 12 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Tridesetak njegovih djela nalazi se u javnim prostorima Međimurja, Hvara, Varaždina, Zagreba,  švicarskog St. Gallena i u Njemačkoj.  Čakovčanima su vjerojatno poznate biste međimurskih velikana dr. Ivana Novaka, dr. Vinka Žganca i pjesnika Nikole Pavića postavljene ispred Učiteljskog fakulteta.

Josip Grgevčić je u Čakovcu izlagao dva puta. Prvi puta u Dječjem vrtiću 1983. i 1998. na retrospektivnoj izložbi u Muzeju Međimurja.  Predgovor za katalog tada je napisala povjesničarka umjetnosti Elena Cvetkova. Izložba je bila postavljena u nekoliko dvorana na 2. katu Muzeja zaslugom tadašnje ravnateljice Ljubice Ramušćak,  a katalog i plakat oblikovala je akademska slikarica Priska Kulčar. Nakon ove velike izložbe kipar je našemu Muzeju darovao više svojih kiparskih i crtačkih radova. Šesnaest godina nakon velike retrospektivne izložbe odlučio je 2014. donirati nam i portrete nekoliko istaknutih Međimuraca (dr. Z.  Bartolić, dr. I. Novak, I. Šubić) kao i nekoliko radova u drvu i kamenu s tematikom iz svijeta flore i faune. U fundusu likovnih zbirki trenutačno su 24 djela Josipa Grgevčića, a tri su izložena u stalnom postavu galerije. Njegovim opusom dominirali su  portreti, ženski aktovi i galebovi. Sažimanje i redukcija kod ovog kipara uvijek su bili u funkciji  isticanja ljepote skulpturalne forme. O njegovu djelu pisali su naši uvaženi  povjesničari umjetnosti G. Gamulin, V. Maleković, J. Škunca i dr. U novije vrijeme iscrpan tekst o Grgevčićevu opusu objavio je dr. sc. Vinko Srhoj 2016. u monografiji s naslovom Moderno kiparstvo otoka Hvara.

Manje je poznato da je Josip Grgevčić bio i licencirani restaurator za kamenu plastiku, štukature i pozlatu. Doprinio je obnovi nekih značajnih kulturnih dobara baštine ovog dijela Hrvatske. U gradu Varaždinu spomenut ćemo Sv. Mariju s Isusom u crkvi sv. Nikole, Pietu u Filićevoj ulici, pil sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, kip sv. Ivana Nepomuka pred Starim gradom, Madonu na pročelju kuće u Draškovićevoj ulici, kipove pročelja i grb opata Sigismunda Szinersperga na Uršulinskoj crkvi, štukature u Franjevačkoj crkvi, katedrali, palači Zakmardy i Patačić.  Restauratorske radove obavljao je na širem području sjeverozapadne Hrvatske pa tako i u Goričanu, Vratišincu, Murskom Središću, Gornjem Mihaljevcu i Čakovcu.

Duga i uspješna sveučilišna karijera

Unatoč bogatom kiparskom i restauratorskom opusu Josip Grgevčić široj je javnosti najpoznatiji bio kao profesor, a njegova je sveučilišna karijera trajala 42 godine. Na Katedri za likovnu umjetnost Pedagoške akademije Čakovec, danas Učiteljskog fakulteta bio je zaposlen kao predavač od 1968. Kolegiji su se s vremenom mijenjali, a J. Grgevčić  postao je redoviti sveučilišni profesor te odgojio mnoštvo likovnih pedagoga, radio na unapređenju obrazovnog sustava i sudjelovao na mnogim međunarodnim kongresima i simpozijima, sve do umirovljenja u jesen 2008.

Grad Varaždin i Općina Jelsa dodijelili su Josipu Grgevčiću 2015. Nagradu za životno djelo.

Ostavi komentar