U našoj je zemlji soja u posljednjih nekoliko godina doživjela pravu ekspanziju. Prema statistikama, površine pod ovom uljaricom gotovo da su se utrostručile u odnosu na 10-tak godina unazad. Došli smo čak do te razine da soju više izvozimo nego što je uvozimo, te smo postigli suficit od čak od 84,5 milijuna eura. Istina, na ruku našoj zemlji ide velika potražnja za njom na svjetskom tržištu na kojem dominira GMO soja. Naime, prema tvrdnji objavljenoj u trgovinskoj publikaciji World Grain, od ukupno proizvedene soje u svijetu tek 12 posto je non-GMO.
Potražnja za sojom u svijetu raste jer su pojedine zemlje poput Kine i Indije pod snažnim pritiskom rasta kupovne moći prisiljene uvoziti sve više soje i sojine sačme koja se koristi u proizvodnji mesa, budući da mu drastično raste potrošnja. Zbog sve veće potražnje, raste i njezina cijena, a kako se na konvencionalan način ne mogu postići veliki prinosi i količine, sve više zemalja okreće se proizvodnji GMO soje. Stoga je potražnja za non-GMO sojom postala nevjerojatno velika. No, kao i u mnogočemu drugome, Hrvatska to stanje ne koristi u dovoljnoj mjeri budući da izvozi “sirovu” soju, a uvozi prerađevine.
Žetvena sezona soje krenula je i u Međimurju gdje ta uljarica također uzima sve veći zamah. Vlado Vuk, ratar i peradar iz Preloga ove je sezone zasijao soju na 20 hektara i kaže da očekuje jako dobar prinos.
– Soja je do sada bila jako popularna u Slavoniji gdje se već dosta dugo uzgaja. U početku smo mislili kako kod nas u Međimurju neće uspijevati, no pokazalo se da ostvaruje izvrsne prinose, kazao je poznati preloški poljoprivrednik.
Naravno, kao svaka kultura i ona zahtijeva određenu agrotehniku. Primjenjujući propisane mjere, lani je na svojim parcelama ostvario prinos od 5,5 tona po hektaru za razliku od Slavonije gdje je prosjek 3 tone.
– Soja je jako dobra za naše tlo jer ga dobro razrahli, te ima duboko korjenje i obogati ga dušikom. Nadam se da ćemo i ove godine imati isto tako dobre prinose.
Dobra je predkultura za kukuruz, a biljni ostaci se zaoru i time se dobiva odlično gnojivo.
U odnosu na kukuruz i druge naše standardne poljoprivredne kulture, soja se nije pokazala puno dohodovnijim. No, manju tonažu nadoknađuje puno većom cijenom, tako da poljoprivrednicima u principu dođe na isto sijati soju ili kukuruz. Soja je izbor poljoprivrednika koji su u sustavu poticaja i moraju poštivati plodored.
– Iako se u odnosu na soju, meni kukuruz godinama pokazuje kao kultura u koju treba najmanje ulagati, odnosno ima najbolji omjer uloženog i dobivenog, ni soja nije loša, stoga ne mislim odustati od nje. Lani smo nabavili malo bolji kombajn kojim možemo žeti kukuruz, pšenicu i soju.
Istina, na njegovom imanju zaokružen je kompletan ciklus od sjetve, žetve do sušare i silosa tako da ne ovisi o trenutnom stanju cijena na tržištu i otkupljivačima. Drugim riječima, u jeku žetve ne mora prodavati urod pošto-poto.
– Naše sjeme je strogo kontrolirano i nema opasnosti od GMO-a. Sve ide na analize, certifikate nosimo na ministarstvo i za sada kod nas nema straha niti šanse da se nešto takvo pojavi.
Hrvatska je, naime, 2013. potpisala Deklaraciju Dunav soja o suradnji koju je sastavila udruga Dunav Soja, čije su potpisnice zemlje kroz koje protječe Dunav. Cilj je ove inicijative da europski potrošači povećaju potražnju za hranom dobivenom iz domaće GMO-free soje, a u okviru tog projekta u dunavskoj regiji sojom je planirano zasijati 1,8 milijuna hektara. dobivaju brikete, granule i zeleno brašno.
