Povećanje cijene električne energije i početak primjene poreza na nekretnine, a najavljuje se i povećanje cijene vode, najnoviji su udar na standard hrvatskih građana. Posebno će veliki utjecaj imati na povećanje troškova života u Međimurskoj županiji, poruka je iz Međimurskog demokratskog saveza (MDS).
Ova je stranka poslala priopćenje o ovom problemu, koje prenosimo u cijelosti:
Naime, s obzirom da su međimurske plaće i mirovine po svojoj visini pri samom dnu u Republici Hrvatskoj, jasno je da će ovaj udar na standard imati veći utjecaj u Međimurskoj županiji nego u, npr. Gradu Zagrebu u kojem je prosječna plaća 6.626 kn, dok je ona u Međimurju 4.652 kn. Prosječna hrvatska plaća isplaćena u lipnju 2017. g iznosila je 6.005 kn.
Problem postaje tim veći kad pogledamo koliko Međimurki i Međimuraca prima prosječnu plaću manju od hrvatske, ali manju i od one međimurske, a veliki broj radnica i radnika dobiva minimalnu plaću koja trenutno iznosi nešto više od 2400 kuna, za rad u teškim uvjetima i smjenama.
Podaci nam tako govore (iz edicije Međimurska županija u brojkama 2016.g.) da je u Međimurskoj županiji u 2016. g. bilo 31.747 zaposlenih u pravnim osobama. Najviše je bilo zaposlenih u prerađivačkoj industriji, 14.169, s prosječnom plaćom od 4.370 kn, trgovini s 3.327 zaposlenih s prosječnom plaćom od 4.014 kn i građevinarstvu s 2.754 zaposlena i proječnom plaćom od 3.780 kn. Da su plaće radnika i radnica zapravo i niže, dokazuje podatak u razlici plaća između muškaraca i žena u prerađivačkoj industriji, gdje muškarci (većinski zaposleni u metalskoj) dobivaju prosječnu plaću od 5.012 kn, a žene (većinski zaposlene u tekstilu i obući) dobivaju 3.376 kn prosječne plaće.
Ovim plaćama teško da se mogu servisirati sve potrebe međimurskih obitelji, što sve utječe na pad životnog standarda u Međimurju. Vlada u Zagrebu, očito, nema osjećaj za socijalne, u ovom sličaju i regionalne probleme, pa troškove svih “reformi” prebacuje na najsiromašnije građane.
Tako je bilo i u poreznoj reformi gdje su najveći dobitnici bili oni koji prihoduju najviše plaće, dok su oni s najnižim plaćama dobili samo mrvice. Ovdje se radi o očitoj socijalnoj nepravdi i diskriminaciji.
Ovim povećanjima troškova života sigurno će biti otežan život i međimurskim umirovljenicima, koji će s prosječnom mirovinom od 1969 kuna, a koja spada među tri najniže županijske prosječne mirovine u Hrvatskoj, još teže preživljavati svoje umirovljeničke dane.
MDS stoga, ne prvi put, poziva Vladu da konačno počne voditi brigu o onima s najnižim primanjima i da što skorije, kao prvi korak u politici povećanja plaća, poveća minimalne plaće na 50 % godišnje nacionalne prosječne plaće.
