Plaće rastu u županijama s malim izvozom, a mi smo izvozni tigar s plaćama pri dnu!?

izvozni tigar
Ilustracija

Međimurje je u samo dvije godine poboljšalo svoju gospodarsku snagu za dvije pozicije i na šestom je mjestu po gospodarskoj snazi u Hrvatskoj.

No ono što je loše su demografske prognoze. I Međimurska županija se susreće s odljevom i sve manjim prirodnim prirastom stanovništva.

– Za samo 30 godina broj stanovnika past će na oko 94.000, iznio je zabrinjavajući statistički podatak Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije i posebni savjetnik Vlade za ekonomska pitanja.

Prošli tjedan u četvrtak u Županijskoj gospodarskoj komori gospodarstvenici i lokalni čelnici okupili su se na proširenoj sjednici Gospodarskog vijeća Županijske komore Čakovec, direktor Sektora za financijske institucije, govorio o gospodarskoj snazi Međimurske županije.

Treća županija po snazi izvoza, a po plaćama pri dnu

Međimurska županija u odnosu na ostale je u Hrvatskoj treća je po snazi ako se gleda izvoz po glavi stanovnika. Bilježi dosta jak trend rasta plaća, no i dalje je po prosječnoj plaći pri samome dnu, i uz rast plaća od oko 9 posto. No, da bismo mi u Međimurju dostigli prosjek Hrvatske trebalo bi nam oko osam godina rasta plaća po tako visokim stopama.

Međimurska županija je porasla s 50 na 52 posto razvijenosti europskog prosjeka razvijenosti regija prema posljednjim podacima Eurostata, i jedna smo od rijetkih županija u Hrvatskoj koja se nalazi iznad 50 posto prosjeka razvijenosti europskih regija.

Priča o međimurskoj gospodarskoj snazi s pozicije javnog sektora, izgleda puno ljepše nego s pozicije poduzetnika koji hrvatsku stvarnost živi svaki dan i bore se s njom.

Zatražili smo od Savića odgovor na pitanje zašto su plaće u Međimurju koje ima prerađivačku izvozno orijentiranu industriju niže od onih županija gdje je gospodarstvo slabije razvijeno?

Nismo čuli ništa novo. Zvonimira Savića je kazao da je riječ o strukturi gospodarstva, radno intenzivnim djelatnostima koje su kod nas naglašene i visoku uvoznu svjetsku konkurenciju koja radi pritisak na plaće.

– Nagli rast plaća narušio bi konkurentnost tih industrija i situacija bi tada bila lošija. Jedna od najvažnijih stvari što se tiče Međimurske županije je povećanje produktivnost i konkurentnosti što poboljšava poziciju na tržištu. Cijela država je u odnosu na istočnoeuropske zemlje nisko na ljestvici konkurentnosti, objasnio je.

Budući da poduzetnici učestalo ukazuju da im konkurentnost ruši skupoća i neefikasnost javnog sektora, u Komori to vide kao samo jedan od elemenata nedovoljne konkurentnosti.

– Postoji cijeli niz elemenata koji utječu na nekonkurentnost gospodarstva ponekad je u pitanju i sam proizvod i njegova cijena koje je nekonkurentna, tvrdi Savić.

Treba gledati što će biti sutra, a ne što je bilo jučer

Goran Knežević kao predstavnik građevinara kazao je da podatke koje on iznosi jako lijepa priča, ali to je prošlost koja ništa ne znači. Očekivali bi od Komore analize o tome što će se događati sljedeće tri godine da mi gospodarstvenici vidimo kakve trendove predviđa Hrvatska gospodarska komora. Čemu se mi možemo nadati, kazao je.

Za međimursku županiju je pohvalno da rastemo u svemu, doduše osim u plaćama, a da pri tome rastu plaće u županijama koje su slabije od nas. Zašto? Vjerojatno jer raste javni sektor koji i dalje isplaćuje iznadprosječne hrvatske plaće.

– Osnovno pitanje koje nas gospodarstvenike zanima je da li smo pred novom krizom, i što nova recesija znači za nas, da nam se ne dogodi kao u vrijeme kada je ministar financija bio Šuker koji je tvrdio da nas kriza neće okrznuti, pa nas je satrla.To su osnovni pokazatelji koji nas zanimaju da na osnovu njih pripremimo svoja poduzeća za naredno razdoblje, poručio je poznati međimurski građevinac i prizvao devalvaciju kako bi oni koji izvoze bili još konkurentniji.

Jako ovisimo o izvozu u Italiju i Njemačku

– Devalvacije neće biti otklonio je tu mogućnost Zvonimir Savić iz HGK, ali je dodao da u komori imaju neke simulacije oko utjecaja krize na Hrvatsku vezano uz najveće vanjsko trgovinske partnere. Italija kao drugi po veličini partner je tehnički u recesiji. Zadnjih 7,8 godina ona se nije vratila na pretkriznu gospodarsku snagu. Prema procjenama Komore ukoliko bi izvoz u Italiju porastao za 30 posto, naš bi BDP bio povećan za 1 postotni poen, što govori o našoj velikoj ovisnosti o uvozu u velike države, tako da smanjenje potražnje na tom tržištu az našim proizvodima može jako pogoditi naše gospodarstvo. Kako se ta zemalja još nije oporavila u odnosu na pretkrizno razdoblje, padne li dublje u recesiju to bi jako moglo djelovati na nas. Izvoz u Njemačku je također za nas izuzetno bitan, ali s druge to za njih predstavlja svega 0,2 posto uvoza. U tom smislu mi smo njima beznačajni, ali ako bi se u usporavanju njemačkog gospodarstva smanjila potreba za našim proizvodima hrvatsko gospodarstvo, posredno i međimursko bi to jako pogodilo.

Ono što zapravo iz ovih primjera želimo pokazati da javni sektor kaska upravo u pružanju ovakvih podrobnih informacija prikazivanju u službi servisa gospodarstvu. Takve informacije su međimurskom gospodarstvu važnije od annaliza što se događalo u protekle dvije tri godine ili sedam godina. Trendovi bazirani na prošlosti su prezentacije za političare, kažu gospodarstvenici.

U današnje vrijeme je predviđanje budućih trendova puno važnije onoga što se već dogodilo, premda su i ti podaci jako važni. primjerice važno je znati na koji način podići izvoz u Njemačku s 0,20 porastemo na 0,25. Oni to ne bi ni osjetili, a nama bi to bilo 1 posto gospodarskog rasta. To ulazimo u pitanje konkurentnosti našeg gospodarstva i države kao cjeline. A upravo u toj konkurentnosti zaostajemo u odnosu na istočnoeuropske zemlje.

Zašto je sve teže dobiti izvođače radova za infrastrukturu?

Anđelko Nagrajsalović, načelnik Općine Sveti Juraj na Bregu oglasio upravo u vezi odrađivanja projekata iz EU. Kazao je da je jako zanimljivo to da s druge strane kad raspisuju javnu nabavu, uglavnom dobivamo jednu ili dvije ponude od strane građevinara. Tako se čini da su izvođači radovi prebukirani poslovima i da je teško dobiti više ponuda, a i one koje dobiju daleko nadmašuju predviđene cijene za 30 do 40 posto prema gore.

Knežević se ponovno uključio u raspravu i kazao: – Stvarno ste otvorili pravo pitanje i odgovorit ću vam zašto se to dogodilo. Točno je da je sve više projekata za koje nema nema ponuda. Zato što su u osam godina krize sve ili bolje reći gotovo građevinske firme propale. U međuvremenu ove koje su opstale ili su u predstečaju ili opstale male firme. Sve velike su propale. Masa zaposlenih od pretkriznih 120.000 građevinara su otišli u Njemačku, jer tamo duplo više zarađuju nego u Hrvatskoj. To je odgovor zašto ne dobivate ponude i zašto ih neće biti ni u budućnosti. Bilo je javnih poziva za izradu fasada na koje se nitko nije javio, jer naša javna nabava i ovi “pametnjakovići” koji izrađuju javne tendere daju takve uvjete da male firme koje još egzistiraju po Hrvatskoj i koje izvode fasade ne mogu zadovoljiti uvjete javne nabave po uvjetima koje odrađuju oni koji izrađuju tendere. Male firme ne mogu dati tražene garancije, nemaju takve promete i reference koje se traže. Oni koji pripremanju tendere žive ne na Marsu, čak ni na Jupiteru, nego negdje iza njega u svemiru i nisu uopće u realnom svijetu što se sada događa u Hrvatskoj, kazao je bez uvijanja Knežević i dodao:

– Osim toga kada je lokalna samouprava pripremala projekte prije tri četiri godine bila je puna recesijska kriza za građevinarstvo. Cijene su pale tako nisko da su na temelju tih cijena sve velike firme propale. Te preniske cijene ste vi iz lokalne samouprave aplicirali i sad kad su nestale firme i otišli građevinski radnici, nema tko graditi. A vi ste aplicirali s malim cijenama i sada se čudite kad se vam stižu duplicirane ponude u odnosu na one koje ste vi aplicirali. Nemoguće je sada nama građevinarima zadržati ljude i povećati plaće, ako su cijene na bazi onih zbog kojih su građevinske firme propale. To su posljedice krize o kojoj onda nitko nije razmišljao, vodio brigu, a država je pustila građevinski sektor da se iščisti kako sam zna. Iščistio se, ali s ovakvim posljedicama. Bit će samo gore. i upravo to je za ozbiljnu raspravu i traženje rješenja. Fućkaš analize kako je bilo unatrag sedam godina. Treba naći rješenja kako naše gospodarske subjekte ukključiiti za projekte za koje je moguće dobiti novce iz fondova EU. Prilagoditi tendere da mogu odraditi posao. Žalosno je da za izvođenje radova za europske projekte nema više ni jedne hrvatske firme ni jednoga konzorcija koji bi bio u stanju izvoditi te radove. Pred nama su EU fondovi u narednih pet, šest godina friškoga novca koji bi trebali iskoristiti na dobrobit našega gospodarstva. U ovoj konstelaciji snaga javne nabave i kako cjenike za projekte aplicira lokalna samouprava hrvatske firme neće moći izvoditi te radove niti se prijavljivati na njih.

Iz ovoga možemo izvući zaključak da administracija koja izrađuje tendere ne pruža priliku domaćim građevinarima da narastu kroz poslove koji su financirani iz EU čime bi se multiplicirali pozitivni efekti na cjelokupno gospodarstvo i standard naših građana.

Bez smanjenja i reformi državne administracije nema pomaka

Međimursko gospodarstvo inače karakterizira veći udio prerađivačke industrije u našemu gospodarstvu u odnosu na bilo koju drugu županiju. To bio trebao biti potencijal i zamašnjak razvoja, ali očito samo u Hrvatskoj to nije tako. Zašto, pravog odgovora na ovom skupu nismo dobili, iako je dobro poznati.

Našu zemlju guši megalomanski javni sektor koji nikako da se smanji i reformira. Drugi ga i dalje povećavaju, a mi koji ga optimiziramo i potičemo dolazak i zapošljavanje u industriji i visoko tehnološkim tvrtkama umjesto da možemo povećati plaće radniku, moramo ga hraniti.

Neučinkovitost državne adminstracije

Puno loših primjera o neefikasnoj državnoj administraciji iznio je Anđelko Nagrajsalović načelnik Općine Sveti Juraj na Bregu na ovom skupu, posebice kada je u pitanju povlačenje sredstava iz EU fondova.

Tako je iz mjere ruralnog razvoja odobreno 100-tinjak projekata, a prijavljeno je njih 500-tinjak. Tu se vidi taj nesrazmjer između učinkovitosti lokalne u odnosu na državnu administraciju. Lokalni su pripremili pet puta više projekata.U drugom krugu raspisan je novi natječaj vrijedan milijardu kuna, na kojemu je prošlo još oko 150 projekata. No općine i gradovi imaju spremnih daleko više projekta za prijavu, nego što ima raspisanih natječaja. Žalosno je kada bude završeno programsko razdoblje, a da svi neće moći biti realizirani. U nekakvim prostorima će ostati hrpa novaca, a tu gdje ima projekata spremnih za realizaciju i da bi time mogli vratiti ljude natrag da se povećaju plaće mi nećemo imati kud kandidirati te projekte, kazao je Nagrajslović.

 

Ostavi komentar