PITALI SMO PEDIJATRA: Djeca dnevno trebaju biti najmanje jedan sat u pokretu

Igor Šegović

Igra i trčkaranje jako je važan dio odrastanja svakog djeteta. Prijašnje generacije provodile su vani u igri gotovo cijelo svoje djetinjstvo, dok današnje velik dio vremena provode za ekranima-mobitelima, računalima, telovizorima ili tabletima.

Kakva je zbog toga motorika kod djece raspitali smo se kod poznatog čakovečkog pedijatra Igora Šegovića, koji nam je dao zanimljive odgovore.

Kakve su današnje generacije djece po pitanju motorike u usporedbi s prijašnjim generacijama? 

Psihomotorni razvoj djece je najintenzivniji u prve tri godine života. Unatoč mišljenju da se danas mnoge stvari rade krivo, većina današnje djece imaju dobar psihomotorički razvoj. U današnje se vrijeme puno brže dijagnosticiraju odstupanja u psihomotornom razvoju i potom se djeca puno brže uključuju u neku od habilitacijskih aktivnosti.

Mozak djeteta pokazuje izrazitu plastičnost odnosno podražaje izvana shvaća kao hranu te se i u određenim odstupanjima u razvoju brzo nadoknađuju eventualni deficiti u nekim stanjima. Fina motorika djece je zahvaljujući korištenju nekih novih tehnologija čak i bolja nego je to ranije bila. No, neka djeca koja nisu tjelesno aktivna nego puno vremena borave pred TV-om, s mobitelima ili računalima psihomotorni razvoj često odstupa od normalnog razvoja.

Koliko bi djeca od 5 ili 6 godina trebala danas trčkarati kroz dan, odosno gibati se?

Tjelesna aktivnost je važna za razvoj djeteta. Radi ubrzanog ritma života roditelji sve češće umiruju dijete dozvoljavajući mu gledanje televizije, igranja igrica na računalu ili mu daju mobitel. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije djeca trebaju imati najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Djeci treba predočiti važnost tjelesne aktivnosti koja ima veliki značaj za pravilan psihomotorni razvoj.

Djeca predškolske dobi vole biti u pokretu jer su rođena sa željom za tjelesnom aktivnošću. Vole se igrati, skakati, plesati i trčati. Roditelji, odgojitelji i ostali koji rade s djecom moraju svakodnevno njegovati tu potrebu u pozitivnom i suradničkom okruženju. Svi zajedno trebamo djelovati da se kod djece stvori navika tjelesnog vježbanja kod djece jer ćemo na taj način utjecati na osiguravanje dugoročnog zdravlja i sprečavanje pojave bolesti s jedne strane, a s druge strane rezultat će biti zdravo dijete puno samopouzdanja.

Jesu li pretjerane brige današnjih roditelja da djeca ne budu ozljeđena ili da ne pokupe vani prehladu ili bilo kakvu drugu bolest?

21. stoljeće je donijelo nove brige za roditelje. Svakodnevno smo bombardirani preko medija zastrašujućim vijestima o ozljedama, novim bolestima i opasnostima koje su oko nas. Neke od tih opasnosti su realne a neke samo plaše ljude. Djeca su padala i padat će, treba ih pustiti da se igraju a padovi su dio odrastanja. No imajući na umu da su padovi najčešći oblik ozljeda kod djece naravno da treba biti jako oprezan.

U danjašnje vrijeme puno ovisi od načina reagiranja roditelja na ozljedu kod djeteta. Slično je i kod infekcija dišnog sustava ili prehlada. Neki roditelji pošalju dijete u vrtić nakon što su mu dali lijek za snižavanje temperature i čekaju hoće li ih odgojiteljica nazvati da dijete i dalje ima povišenu temperaturu, dok drugi i za upalu nosa idu liječniku i ostave dijete kod kuće nekoliko dana. U svemu pa i u tome treba imati dozu umjerenosti.

Danas postoje druge opasnosti za djecu, a to je elektroničko nasilje ili cyberbulling gdje preko interneta netko komunicira s djetetom kako bi se dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo ili ga se teroriziralo s ciljem da se ono povrijedi, uznemiri ili mu se na neki način našteti. Puno pažnje roditelj i društvo mora usmjeriti da zaštite djecu od elektroničkog nasilja, prije svega edukacijom sebe i djece te uvođenjem pravila ponašanja kako bi se djeca zaštitila na internetu.

Ostavi komentar