Osebujna izložba Krešimira Frankića

Krešimir Frankić rodio se godine 1936. u Kninu gdje je njegov otac službovao na željeznici, a njegova majka na pošti. Život u Kninu bio mu je samo kratka prolazna epizoda od nekoliko dana, jer mu je otac premješten na sjever Hrvatske i zbog toga se danas osjeća kao pravi Zagrepčan premda su ga životni puti odveli svugdje po svijetu. U svojoj duši osjeća se kao pravi zagrebački Trnjanac.

Škole je završio u Zagrebu. Maturirao je na V. Gimnaziji gdje je srećom imao za nastavnika likovnog odgoja poznatog V. akademskog slikara Stjepana Lahowskog. I pored velikog utjecaja tog profesora nakon završene mature, a na očev nagovor upisao se na geodetski fakultet i na njemu je godine 1959. i diplomirao. Po završetku vojne obaveze na kratko se zaposlio u ‘Viaduktu’, velikoj građevinskoj firmi i nakon nekoliko mjeseci odlazi u Njemačku i tamo ostaje malo više od pet godina i Veliku promjenu u njegovom životu predstavlja njegov odlazak Kanadu i to u zapadni dio te ogromne zemlje u prekrasan grad Vancouver. Nakon nešto vise od godinu dana terenskih inženjerskih radova dobiva mjesto na poznatoj obrazovnoj od ustanovi ‘British Columbia Institute of Technology’. Tu ostaje kao profesor geodezije sve do svog umirovljenja 2000. godine. Kao redovni profesor uspijeva završiti magisterij, a konačno i doktorat znanosti. Vrlo uspješnu znanstvenu aktivnost nadopunjuje likovnim slikarstvom i pod utjecajem supruge Jasne, koja je u međuvremenu diplomirala na ‘Vancouver School of Art’ slikarstvo i fotografiju u slobodno vrijeme povremeno slika.

Drastična promjena u životu događa se odlaskom u mirovinu 2000. godine. On se vraća u svoj grad Zagreb počinje se ozbiljno baviti slikarstvom. Njegova latentno skrivena ljubav za likovnu umjetnost dolazi na površinu i do današnjih dana ne prestaje biti okosnica života. Najsretniji je Krešo kad je pred svojim štafelajem uz miris uljanih boja i ne lanenog ulja. Danas on ne može ni pomisliti život bez slikanja i malo ima dana u mjesecu da ne naslika niti jednu sliku. ni i Sve njegove slike su osobna sjećanja iz njegovog planinarskog života, a neizmjerna ljubav prema Velebitu je najočitija a gotovo na svim njegovim izložbama. Doduše, slika i portrete, cvijeće, a i mrtvu prirodu. S planinarstvom se upoznao – već u gimnazijskim danima dok je vodio omladinsku sekciju H.P.D. Željezničar u Zagrebu. Na žalost nema više snage za veranje po velebitskim vrhovima. Naš narod lijepo kaže, sve u svoje vrijeme. Danas su ostala sjećanja i mnoštvo po krasnih fotografija, to su i neiscrpni izvori njegove likovne umjetnosti. Nadam se da će njegove slike ponukati mlade ljude i da se oni posjetiti divne hrvatske planine uživajući u njihovim ljepotama koje nadilaze poznato Tri godine je član slikarske družine pod imenom likovna radionica za treću dob Društvo naša djeca Maksimir a zadnjih dvije godine je član Likovnog udruženja Čakovec. Živi i stvara umjetnost u Zagrebu.

Izniman čovjek, nevjerojatne životne energije, strastveni planinar i talentirani slikar. Reflektira se to u njegovim slikama. Energija kojom zrači i životna filozofija upisane su u svaku njegovu sliku. Sa sigurnošću mogu reći kako je pred nama majstor pejzaža. lakoća kojom stvara je vrijedna divljenja jer u tom stvaranju vidimo nesputanu igru, istraživanje i hrabrost. Na ovoj izložbi imamo priliku vidjeti seriju slika, uglavnom pejzaža u tehnici ulja. Sve slike su u ekspresionističkoj maniri, jakog kolorita i slobodnog poteza kistom. Ako govorim 0 njegovom slikarstvu prvo bih istaknula slobodu v izrazu. Krešo slika bez ukočenosti i straha s nevjerojatnom strašću. Suvereno vlada crtežom bez obzira radi li se o crtežu kistom, ugljenom ili tušem i perom. Slike su kompozicijski i koloristički usklađene, a motivi pejzaža upravo potvrđuju zanesenost prirodom. Ovom izložbom u prostoru zgrade Scheier imamo priliku prisustvovati posebnoj izložbi, umjetnosti koja bi trebala biti šire dostupna, više vidljiva, pa su ovakve suradnje hvale vrijedne.