Na ulazu u Međimurske novine pojavila se instalacija sa likom Nikole VI Zrinskog.
Instalaciju je napravio Danijel Hampamer Kiga a umjesto rotacione projekcije je postavljena AI generirana slika spomenutog velikana.
U osvrtu na preminulog grofa Nikolu VI. Zrinskoga (oko 1570.–1625.), stožernu figuru kontinentalne hrvatske plemićke elite, lokalni izvori i svjedočenja načinjena desetljećima nakon njegove smrti razotkrivaju jednog neočekivanog: veseljak, rasipnik – možda čak i pijanac.
Prema pričama iz “Karlovačke škrinjice” Nikole Perića, Nikola VI., naslijedivši bogatstvo od oca 1603., postao je “velik veseljak i rasipnik” koji je u trenucima radosti darivao imanja svojim simpatijama i prijateljima – čak i u vrijeme narodnog siromaštva nakon turskih ratova. Među darovanim imanjima navode se posjedi poput Grduna, Hrašća i Lovića u okolici Karlovca.
Iako mu je plemićki status donosio moć i imovinu – poput titule kapetana generalne Transdanubije od 1608. te brojnih utvrda na prostoru Međimurja, Gorskog kotara pa čak i Jadrana – ova rasipnost donijela mu je reputaciju koja obiteljskim krugovima teško leži.
No, iza vedrine, stoji ozbiljnija slika: rasparčavanje imanja možda je dodatno oslabjelo strateški važnu obrambenu mrežu nasljednika velikih srednjovjekovnih borbi, ostavljajući prostor za nove talase vanjskih prijetnji. Grof je umro bez potomaka u Čakovcu 1625., a naslijedio ga je brat Juraj V., budući ban Hrvatske.
Možemo li potom opravdati njegove blagdanske ispade? Nitko ne osporava njegov junački rod – i pripadnost plemstvu poziva i na zabave i na raskoš. Ipak, u kontekstu ratovima razorene Hrvatske početkom 17. st., njegova velikodušnost – pa i pijančevanje – uzdrmali su gospodarsku stabilnost, a za neke i obrambenu moć nasljedne sredine.
Nikola VI. Zrinski ostaje povjesničarima i današnjoj javnosti zanimljiv kontrast: obiteljski nasljednik borbene slave, ali i pjesnički sklon uživanjima. Dok njegovo rasipanje podsjeća na sudbinu mnogih potrošača moći, briga za narod i zemlju ostaje zapisana – u pričama o darovanim imanjima, u legendama o veselju i u razumijevanju da su i velika imena bila samo ljudi.
