U redakciju Međimurski novina javila se Klara Srša, magistra farmacije i voditeljica ljekarne u Selnici, te upozorila na problem neodgovornog trošenja lijekova.
U nastavku u cijelosti prenosimo njezino pismo:
Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom ljekarne, kao zdravstvene ustanove, dužne su od građana preuzimati stare lijekove i/ili sličan farmaceutski otpad. Tako i mi u svojim ljekarnama imamo spremnik u koji naši pacijenti donose stare lijekove koji im više ne trebaju i/ili kojima je istekao rok valjanosti. Kad se veća količina takvog otpada nakupi, zovemo tvrtku koja ima licencu za sakupljanje i obradu takvog otpada i koja nam svoju uslugu naplaćuje.
Prije par dana praznili smo spremnik starih lijekova i zatekao nas je prizor koji nas je ujedno rastužio i pomalo razljutio. Naime, u spremnik je bila ubačena vrećica sa kutijama inzulina, kao što je vidljivo na fotografiji, 12 kutija inzulina po imenu Apidra (tzv. kratkodjelujući inzulin) i 4 kutija inzulina Lantus (tzv. dugodjelujući inzulin). Kutije inzulina su bile u originalnom pakiranju nikad otvorene i rok valjanosti je prošao. Ovisno o dozi inzulina koju pacijent primjenjuje, prosječno je jedna kutija inzulina Apidre dovoljna za mjesec dana, a Lantusa čak nekoliko mjeseci pa ove neotvorene kutije pokazuju da je godinu dana, a možda i više, netko redovno naručivao recepte kod liječnika i podizao inzuline u ljekarni, no nije ih primjenjivao.
Činjenica je da pacijent s aktivnim osnovnim i dopunskim zdravstvenim osiguranjem lijek Apidru dobiva besplatno, ali to ne znači da je lijek besplatan. HZZO, odnosno država, kutiju Apidre plaća 30,24 € (prema trenutno važećoj Listi lijekova). To znači da je država, a i mi koji uplaćujemo u državni proračun, za 12 kutiji Apidre platila 362,88 €.
Što se inzulina Lantus tiče, ovisno o indikaciji, HZZO plaća punu ili djelomičnu cijenu lijeka dok ostatak plaća pacijent, tako da HZZO plaća 1 kutiju Lantusa 41,85 € ili 26,20 € za drugi slučaj.
Tako da, u grubo rečeno, možemo reći da je ovom vrećicom s inzulinima bačeno otprilike 500 €.
I to je dodatan otpad koji je potrebno zbrinuti, a to zbrinjavanje se naplaćuje ljekarni.
Problem nije samo novac, svjesni smo današnjih nestašica lijekova kojih je sve više. Gomilati lijek doma i ne trošiti ga dok na drugom kraju države ili svijeta ima pacijenta koji očajnički treba taj lijek, a nije mu dostupan jer ga nema dovoljno.
I treći problem je bolest za koju se navedeni lijek koristi, a to je dijabetes – tihi ubojica koji za sobom nosi niz komplikacija, od kardiovaskularnih, bubrežnih problema, problema sa živčanim sustavom, problema sa vidom. Komplikacije su jače i brojnije ako se bolest, naravno, učinkovito ne liječi. Dijagnosticiranje i liječenje tih dodatnih komplikacija opet košta – većim dijelom državu.
Ovo nije jedini slučaj u našim ljekarnama da smo u spremniku otpada našli veću količinu neotvorenog istog lijeka, a vjerujem da takve priče imaju i druge ljekarne.
Pitamo se jesmo li svjesni svega ovoga što je navedeno? Žalimo se na naš zdravstveni sustav, na duge liste čekanja, na veće doplate nekih lijekova… Jesmo li svjesni da i mi možemo doprinjeti tome? Jesmo li svjesni da su doplate lijekova za pacijente možda veće jer HZZO troši svoje resurse na pacijente koji bacaju svoj neiskorišteni lijek? Jesmo li svjesni da su jednim dijelom liste čekanja duge jer netko tko nije liječio svoj dijabetes sad ima niz komplikacija pa zauzima mjesta na tim listama čekanja?
Tko je kriv? Možda pacijent, a možda i zdravstveni djelatnik koji pacijentu nije objasnio ozbiljnost njegove bolesti i potencijalnih komplikacija.
Zato apel svima, savjesno i odgovorno trošite lijekove koji su vam propisani. Ako imate strahove i nedoumice vezane uz terapiju ili svoju bolest, posavjetujte se sa liječnikom ili ljekarnikom i ako svejedno ne želite trošiti terapiju, onda je nemojte ni podizati i ostavite onima koji žele i kojima je potrebna.
Klara Srša, mag.pharm.
Ljekarne Homeosan
