dr Živko Mišević
Dr. Živko Mišević, čakovečki psihijatar

Živko Mišević, čakovečki psihijatar progovorio o tome kako Nacionalni stožer treba komunicirati da ne izgube dragocjeno povjerenje javnosti 

Treba imati na umu da narod jest strpljiv ako pred sobom ima neki realni cilj. U protivnom ga neizvjesnost ubija psihički i fizički.

Kako komunicirati u vrijeme krize tako da građani ne izgube povjerenje u sustav, u odluke Nacionalnog stožera, kao i lokalnih kriznih stožera u čijim su rukama odluke o tome kako žive građani i posluje gospodarstvo. Zbog koronavirusa osuđeni smo na socijalnu distanciranje, život u izolaciji što nam teško pada pogotovo ako ne vidimo kad će tomu doći kraj. 

Čakovečki psihijatar Živko Mišević prvi je progovorio o tom problemu i ukazao o čemu treba voditi računa da se iz neizvjesnosti ne rode ekscesi. Razgovarali smo s njim tim povodom.

– Kako komunicirati da se očuva povjerenje u Nacionalni stožer prema čijim uputama smo prilagodili način života?

– Stožer radi odlično, sastavljeni od pojedinaca koji su stručni i neprijeporni u svom poslu: od epidemiologa, infektologa, ministra zdravstva i unutarnjih poslova. I de facto su pridobili javnost. Ono na što želim ukazati je važnost davanja odgovora kad će to završiti? Za usporedbu, to je slična situacija kao kad nas doktore kod svake bolesti pitaju kad i kako će to završiti. Mora postojati prognostičnost čak i u situaciji kada neke stvari ne znamo. Komunikacija je u tom smislu jako važna i ljudima treba govoriti kako stvari stoje. Naprimjer može se reći: “Ne znamo točno, ali pretpostavljamo…”

Treba imati u vidu da je jedna od najvećih stresnih situacija velika neizvjesnost koju ljudi ne vole. I to zato jer nas velika neizvjesnost dovodi u pasivnu poziciju. Čovjek po svojoj prirodi ne voli biti pasivan, nego aktivan. Želi znati s kim i kako se bori. Javnost ne moramo lagati, nego prikazati ono što se zna. To je važno, jer stvara područje sigurnosti i pretpostavka da je nešto moguće učiniti. 

– Što nije dobro?

Nikako nije dobro da ne govorimo u strahu od toga da ne promašimo.  To u psihološkom smislu nije dobro, tim više što medicina kao struka i inače mora djelovati u uvjetima kad ima puno nepoznanica. Tim više što stožer u svom radu primjenjuje sve one mjere koje su znane; kao što su izolacija, karantena i liječenje oboljelih. Radi se o poznatim prokušanim mjerama iz prijašnjih zaraza.

Cijelu priču pročitajte u aktualnom broju Međimurskih novina koje možete nabaviti diljem Međimurja na prodajnim mjestima od petka 24. travnja!

Ostavi komentar