– Dobrog radnika platit će svaki pametan poslodavac jer mu treba čovjek na kojega se može u potpunosti osloniti – ističe Marijan Martinjaš, poznati, dugogodišnji međimurski ugostitelj i predsjednik Strukovne grupe ugostitelja pri HGK Čakovec. Druga pak je stvar kolike su naše mogućnosti u odnosu na kolege s Jadrana a da se o europskim zemljama niti ne govori.
Previsoki PDV, brutalna porezna presija, a prema riječima pojedinih gospodarstvenika i “regulativno glupe inspekcijske kontrole”, zakoni koje kroji politika, neki su od momenata koji trenutno najviše opterećuju naše gospodarstvenike. No, još ih više boli, kažu, “rođački sustav” u nekim drugim dijelovima Lijepe Naše gdje se sve to spomenuto zaobilazi legalno, u skladu s postojećim hrvatskim zakonima.
J.d.o.o porezni raj za izbjegavanje PDV-a posebice na moru
Već se puno govorilo i pisalo o nedostatku stručnog kadra u sektoru turizma, a posebno u ugostiteljstvu. Mi smo već stavili naglasak na naše ugostitelje i njihovu borbu s privlačenjem djece u tu struku te čime ih mogu privući, ali i zaustaviti njihov odljev.
Sada pak idemo korak dalje i u fokus stavljamo nejednake “uvjete poslovanja”, odnosno famozne j.d.o.o. (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću) pred kojima je sjever Hrvatske nemoćan.
– Struka je naprosto nemoćna i talac je odluka jednog ministra, uskog svjetonazora, pritom, naravno, mislim na našeg ministra financija Zdravka Marića. Ne mogu vjerovati da jedan visoko obrazovni čovjek sa svojim zakonima i PDV-om guši ugostiteljstvo kao najznačajniju granu turizma – pojasnio je Martinjaš.
Ugostitelji s kontinenta, kaže, posluju tijekom cijele godine, svi su u sustavu PDV-a, podložni kontrolama, gubitku djelatnika i životarenju od mjeseca na mjesec.
S druge strane, mnogobrojni gospodarstvenici, kojima je gost i turist u žiži interesa tek od ožujka ili travnja pa do listopada, ističe, obilato koriste mogućnost registracije famoznog j.d.o.o. (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću) i to kroz sezonu.
– J.d.o.o. je najlakše registrirati i to bez ulaganja ili pak posjedovanja vlastitih sredstava iako ima obveze kao i svi drugi poslovni subjekti. Vrlo je jednostavan za registraciju koja je gotova praktički za sat vremena. Najvažniji moment takvog poslovanja iz godine u godinu je, naravno, plaćanje PDV-a. Naime, prema postojećem Zakonu, svi novoosnovani ili novoregistrirani poslovni subjekti, u prvoj fiskalnoj godini, oslobođeni su plaćanja PDV-a, bez obzira na ostvareni prihod. Doduše, od početka iduće godine, kako sada stvari stoje, to će se promijeniti pa će svi koji prijeđu prihod od 300.000 kuna automatski ući u sustav PDV-a.
Za sada je to meka za špekulante i sve one željne bogaćenja preko noći, ističe Martinjaš. Kako pak ne bi ispalo da su svi vlasnici jednostavnih obrta, kako kaže, muljatori, ima ih i koji tek doista pokreću posao i poštuju važeće zakonske i tržišne propise.
– Kako mogu ja konkurirati čovjeku koji ima 100-tinjak kafića u svim većim trgovačkim lancima, koji ima kavu po 14 kuna, registriran je na godinu dana, nije u sustavu PDV-a pa samim time i nije podložan čestim i to detaljnim kontrolama u doslovnom i prenesenom smislu – gotovo pa je zavapio ugostitelj Dražen Fodor koji je u ozbiljnoj dilemi nastaviti s poslom u ugostiteljstvu ili zatvoriti. – Najtužnije je što je sve to legalno i u okviru je hrvatskih zakona – dodao je.
I ne samo to. Tako se to radi već godinama, iz godine u godinu registrira jednostavni obrt, svaki put na drugo ime, ogorčen je mladi ugostitelj.
– A mi stvaramo imidž, želimo postati stalno i prepoznatljivo ime u svijetu ugostiteljstva, podičiti se svojom tradicijom i dugovječnošću pa nam nije prihvatljivo mijenjanje imena, sjedišta i pribjegavanju sličnih “caki” kako bi izbjegli porezne kontrole i plaćanje PDV-a. Jesmo li mi budale jer želimo raditi po zakonu kako bismo mirno spavali, vrijede li zakoni za sve jednako ili pak jednostavno ne živimo svi u istoj državi – poručio je na kraju.
Izbjegavanju plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a samim time i pojačanoj poreznoj kontroli, podlegli su i pojedini čakovečki kafići koji su se preregistrirali u j.d.o.o. Kod nas je Porezna već na terenu. Pitanje je je li i drugdje tako ažurna?
Dio problema leži u tome što je s jedne strane porezni sustav nestimulativan za poslovanje pa samim tjera ljude u sivu zonu.
Dodamo li tome još i brutalnu poreznu presiju, nije ni čudo da se mnogi dobri restorani zatvaraju, ističe Marijan Martinjaš. U takvim uvjetima najbolje prolaze špekulanti koji znaju plivati u mutnim vodama.
Doduše, niti su svi ugostitelji špekulanti i mutikaše niti pak su svi špekulanti ugostitelji.
Na moru se mulja na svakom koraku, ali tamo su “svi naši”
Svi oni koji su svoj godišnji odmor proveli na našem moru, ako su malo pažljivije promatrali, mogli su uočiti tamošnje običaje. Naručena kava je uvijek stigla, a račun se svako malo pogubio od šanka do stola. Tek na višekratno traženje mogli ste ga opet dobiti. Neki gosti su umjesto računa s kavom dobili papir na kojemu je pisalo “narudžba”, a dogodilo se da je konobar s ispijenom kavom odnio i račun koji vam je ispostavio, jer ga, da ne bude zabune, može dati još kojem drugom gostu.
I tamo su se mogli vidjeti inspektori koji su brojili komadiće mesa u gulašu koji se krčkao u “teči” ili pak vreće “kumpira” u skladištu.
No, “rođačke obitelji”, jer su tamo “svi naši”, unaprijed su račune, kao konfete na svadbi, pobacale po kafiću, restoranu, odnosno svom ugostiteljskom objektu, radnike koje zapošljavaju “na crno” poslale su na kavu ili im dale slobodno prijepodne, odnosno popodne, ovisno kada je najavljena “iznenadna kontrola”. Bilo je i slučajeva da je upravo za takve radnike “na crno” bio rezerviran i poseban stol gdje su, u slučaju iznenadne kontrole, jednostavno sjeli i glumili goste. A takva “nenajavljena” kontrola prilikom svog dolaska obično ima i diskretni znak prepoznavanja u obliku velike crne aktovke. Ne treba posebno spominjati kako se tada za “inspektore” priprema posebna gozba, toči prvoklasno vino i iznosi najbolji desert i kako će onda takav čovjek pisati kaznene i prekršajne prijave. Budimo realni, ima toga i u Međimurju, no sve rjeđe i rjeđe. Najavljuju se dolasci inspektora koji tek provire u radne prostore i naprave uvid u poslovne knjige, reda radi i potom se s direktorom zatvore u njegovu kancelariju iz koje dopire opušteni razgovor, ispresijecan glasnim smijehom.
Tajnice su pri tome vrlo zaposlene poslom kuhanja kava i točenja čaša i čašica. Srdačno druženje, uz pokoju vrećicu s primjerice mesom z tiblice, bučinim uljem i ostalim međimurskim delikatesama u inspektorovim rukama, nerijetko završava u obližnjem finom restoranu ili hotelu gdje se “mezi” do duboko u noć. Kako pak ne bi ispalo da je “službena osoba” samo gubila vrijeme, znala je, po dogovoru, uslijediti simbolična prekršajna prijava. No, najčešće se to ipak rješavalo kroz usmenu preporuku ili naputak.
Ako su se i djelatnici poduzeća ili ugostiteljskog objekta znali i požaliti, uglavnom im je bilo pojašnjeno kako upravo taj problem (rad vikendom, blagdanom, prekovremeno ili do duboko u noć koje se ne plaća dodatno, a o slobodnim danima i da se ne govori) nije iz njihove sfere kontrole ili pak kako je sve to na granici zakona. U najboljem slučaju, poručeno im je kako će se razgovarati s poslodavcem i upozoriti ga na kršenje radničkih prava.
Austro-ugarski mentalitet ili smo mi u Međimurju jednostavno takvi, nažalost ili na sreću, takvi se slučajevi danas mogu izbrojiti tek na prste jedne ruke. Sjećamo se, doduše, vremena kada je i taj fenomen bio puno prisutniji, ali neumoljivo tržište izbrisalo ih je s popisa gospodarstva ili se još uvijek drže i plivaju u vodi do grla.
S druge strane, jug naše zemlje je puno kompaktnija sredina gdje se ljudi više drže zajedno, pomažu, ali i pokrivaju jedni druge, pa čak i u ne tako časnom poslu. I tamo vole domovinu, ali se ne drže one da domovini koju volimo plaćamo porez.
PIŠE: Vlasta Vugrinec
