18.9 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Muzej Međimurja: Orden Reda željezne krune

Muzej Međimurja Čakovec u svome fundusu čuva manje poznatu, ali iznimno vrijednu vrstu muzejske građe – odlikovanja. Kao oblik nagrađivanja i društvenog priznanja dodjeljuju se za izvanredne vojne ili civilne zasluge. Dijele se na ordene i medalje. Izuzetan su povijesni izvor jer svjedoče o političkim događajima, ratnim zbivanjima i društvenim prilikama, a njihova umjetnička izrada o kulturnom izričaju sredine i razdoblju njihova nastanka. Proučavanjem odlikovanja bavi se posebna znanstvena disciplina tzv. faleristika koja se postepeno afirmirala u pomoćnu povijesnu znanost.

Odlikovanja u posjedu Muzeja Međimurja Čakovec datiraju u 19. i 20. stoljeće, a dobar dio njih pripada razdoblju Austro-Ugarske Monarhije. Zbog povijesnog značaja i zanimljivosti, umjetničkog oblikovanja i simbolike, odabrali smo primjerak austrijskog carskog odlikovanja – Orden željezne krune III. stupnja. Riječ je o jednom od najvažnijih odlikovanja u Habsburškoj Monarhiji u razdoblju 19. i početku 20. stoljeća. Osobe odlikovane ovim ordenom nosile su počasni naslov viteza Reda željezne krune.

Povijesni je kuriozitet da je Red željezne krune osnovao Napoleon Bonaparte u spomen na svoju krunidbu za kralja Italije u Milanu 1805. godine. Tom je prilikom bio okrunjen starom krunom langobardskih kraljeva poznatom i pod nazivom „Željezna kruna“. Ona se danas kao relikvija čuva u katedrali u Monzi nedaleko Milana. Prema legendi kruna sadrži željezni čavao kojim je Isus Krist bio raspet na križu, a smješten je u uskom željeznom obruču s unutrašnje strane krune. S vanjske strane kruna je sastavljena od šest zlatnih pločica ukrašenih dragim kamenjem. Tom se krunom prije više od tisuću godina okrunio i Karlo Veliki nakon što je 774. godine porazio Langobarde, a njome su se krunili i kasniji carevi Svetog Rimskog Carstva u svojstvu kraljeva Italije.

Red željezne krune ukinut je Napoleonovim slomom i njegovom abdikacijom 11. travnja 1814. godine. Nakon vojne intervencije Austrijanaca i njihove aneksije Lombardije i Venecije 1815., austrijski car Franjo I., u spomen na taj događaj, obnovio je Red željezne krune 1. siječnja 1816. Austrijski carski Red željezne krune, po uzoru na francusku inačicu, imao je 3 stupnja odlikovanja. Razine odlikovanja razlikovale su se u dekoraciji, veličini, načinu nošenja i važnosti. Najviši rang imao je vitez prvoga stupnja.

Središnjim dijelom Ordena dominira dvoglavi okrunjeni austrijski carski orao koji na grudima nosi plavo emajlirani štit s monogram osnivača ordena „F“ (Franciscus), a na stražnjoj strani štita godinu austrijske aneksije Lombardije „1815“. Pod orlom se nalazi Željezna langobardska kruna, a iznad orla velika crveno emajlirana rudolfinska kruna. Kod vitezova 1. stupnja ordenski se znak nosio na zlatno-žutoj lenti plavih rubova prebačenoj preko desnog ramena, a uključivao je i četverokraku zvijezdu koja se nosila na prsima. Kod odlikovanja 2. stupnja ordenski znak se nosio na manjoj lentici oko vrata, a kod 3. stupnja na trokutastoj vrpci na lijevoj strani prsnog koša. Od druge polovine 19. stoljeća bilo je propisano signiranje ordena žigom radionice pa prema tome znamo da je primjerak Ordena željezne krune III. stupnja iz Muzeja Međimurja Čakovec rad poznate bečke zlatarske i draguljarske radionice “Rothe”.

Orden je bio znak pripadnosti Redu i dokaz časti koju je pojedinac mogao steći za svoju hrabrost i odanost vladaru i državi te za svoj doprinos Monarhiji, narodu i društvu. Uvođenje u Red bilo je propisano posebnim pravilima, od odjeće, ponašanja, ceremonija, prisege i ostalih elemenata. Vitezovi su trebali prisegnuti na vjernost, poštovanje i pokornost caru, njegovim nasljednicima i dinastiji te su bili dužni u javnosti nositi znakove Reda. Pripadnost Redu pružala je poseban društveni status i određene privilegije kao na primjer pravo stjecanja plemićkih i dvorskih titula (do 1884.) ili pravo ulaska na dvorske svečanosti.

S vremenom je Orden željezne krune doživio neke dekorativne i sadržajne preinake. Godine 1860. uvedene su ratne dekoracije za zasluge stečene u neposrednom okršaju s ratnim neprijateljem u obliku lovorovih grančica dok su za sudionike Prvoga svjetskog rata krajem 1916. uvedeni ukršteni mačevi. Time je dodatno povećan broj njegovih oblika pa je redoslijed postao vrlo kompliciran s čak 15 varijanti dekoracija i odlikovanja. Bio je to odraz prilika u vrijeme Prvoga svjetskog rata kada je povećana potreba za odlikovanjima postupno vodila do njihove degradacije i posredno najavljivala kraj Monarhije.

Piše: Magdalena Vrbanec, kustosica povijesnih zbirki

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE