Kamina, Bobana i Dore, krave simentalske pasmine, da žive primjerice u Njemačkoj, s ponosom bi nosile naziv “stare dame”. Radi se o tituli koja se dodjeljuje kravama koje su tijekom života dale više od 100.000 litara mlijeka i samim time se posebno cijene. No, kako žive u Kuršancu, na farmi Milana Branovića, nose “samo” titulu najboljih krava sa završenom 1. laktacijom dajući svaka po više od 11.000 litara mlijeka godišnje. I ne samo to! Daju mlijeko sa zavidnim postotkom mliječne masti i bjelančevina. Te tri krave, jedine iz Međimurja, ujedno zauzimaju i prva tri mjesta na tablici od 20 najboljih simentalki u Hrvatskoj.
Podaci su to iz godišnjaka Hrvatske poljoprivredne agencije koji je izašao ovih dana i u kojem se, između ostaloga, nalaze podaci o broju životinja u našoj zemlji, ali i rezultati rada naših stočara.
Kravice su njegov život
HPA je na prvo mjesto stavila i njegovo stado koje je osvojilo 917 bodova. Iza njegovog stada su krave iz Bjelovarsko-bilogorske županije s gotovo 200 bodova manje, odnosno sa 697. U top 30, iz Međimurja, na desetom se mjestu našlo stado njegova susjeda, Igora Rešetara sa 604 bodova, dok je stado Vladimira Vrtarića iz Frkanovca zauzelo 22 mjesto s 565 bodova.
U kategoriji ostalih najboljih krava simentalske pasmine, u top 20 s Milanove farme plasiralo se čak 9 krava koje su zauzele prvo, drugo, treće, peto, šesto, jedanaesto, dvanaesto petnaesto i šesnaesto mjesto. S posebnim ponosom čitamo ponovno rezultate za naše Međimurce, naročito Milana Branovića koji uspijeva zadržati kontinuitet i po sedmi zaredom.
– Krave su moj život i sve se vrti oko njih – s ponosom nam je rekao samozatajni Milan. – Nisam član Udruge mljekara, nemam vremena za to. Držim se svojih kravica koje naprosto obožavam. Nije mi teško biti s njima ni 20 sata dnevno, dizati se rano ujutro, ostajati s njima po noći. Srećom, tu je i sin Dejan kojemu također nije teško biti u staji ili pak po cijele dane na traktoru.
No, godine i njega polako stižu pa bi dodatni par ruku dobro došao na farmi. Prema njegovim riječima, naprosto ne mogu pronaći čovjeka koji bi htio raditi u staji ma koliko ga platio i prijavio ga. Sin Dejan pak sa smijehom kaže kako bi možda trebalo razmisliti i o kupnji robota.
Trenutno na svojoj farmi drži 40 grla, što krava u laktaciji, što steonih, a ima i 40 mladih junica. Obrađuje oko 50 hektara zemlje na kojoj sadi i sije sve što je životinjama potrebno. Trudi se da proizvede kvalitetno sijeno, silažu i sjenažu. Koliko mu je važna kvalitetna hrana, govori i podatak kako je za kvalitetnim sijenom potegnuo čak do Njemačke gdje je kupio 40 tona.
Kamina, Bobana i Dore daju duplo više mlijeka od hrvatskog prosjeka
Svu tu brigu i uloženu ljubav krave obilato vraćaju količinom mlijeka.
– Hrvatski je prosjek 5-6 tisuća litara mlijeka po kravi, a moja Kamina daje 11.563 litara godišnje, Bobana je lani dala 11.254, a Dore 11.112 litara. Četvrtoplasirana Pegy primjerice dala je 9.966 litara. Pored toga, mlijeko odlikuju i iznad prosječne masnoće i bjelančevine. Ilustracije radi, nacionalni prosjek bjelančevina je oko 3.3, a moje imaju i do 4 % te masnoće do 4.9 u odnosu na prosjek od oko 4.1% – pohvalio nam se farmer Milan.
Milan je poznat i kao prvi Međimurac koji je stajski gnoj skladištio u skladu s nitratnom direktivom, odnosno i gnoj i gnojnica taložile su se u nepropusne jame gdje su zrelile i potom išle u polje. On naime na svojim poljoprivrednim površinama ne koristi umjetno gnojivo, već isključivo stajski gnoj. Isto tako, ako ne prvi, onda među prvima, lani je krenuo s direktnom sjetvom kukuruza na zemlju bez oranja i ostalih zemljanih radova.
30-tak litara dnevno po kravi, Milan i danas uglavnom isporučuje otkupljivačima, ali sve više se okreće vlastitim mljekomatima koje je postavio po Međimurju.
(Vlasta Vugrinec)
