Iako ima 82 godine, Ivanu Jakopiću iz Vrhovljana na kondiciji mogu zavidjeti čak i tinejdžeri. Naš sugovornik k’o od šale radi sklekove, stoj na rukama uz okomitu ili vertikalnu plohu, pliva, vozi bicikl i trči po naseljima u gornjem Međimurju. Mi smo ga zatekli u centru Selnice u Krugu gdje je u društvu svojih prijatelja ispijao svoju jutarnju kavu. Navika je to koju prakticira svakog dana otkako se prije tri godine iz Kanade vratio u svoje rodno Međimurje.
Brodom do Kanade putovao 12 dana
U Kanadi je proveo pune 54 godine. Rođen je daleke 1937. godine u Marofu kod Svetog Martina na Muri, a u inozemstvo je otišao početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kada je Tito otvorio granice.
– Bježali smo iz Jugoslavije 5. ožujka 1960. godine. Došli smo prvo do Maribora pa do Šentilja. Sa mnom je išlo još nekoliko prijatelja iz Žabnika, prepričao nam je bijeg preko granice Ivan i dodao potom da je kako bi zaradio za kartu do Kanade radio kopajući podzemne kanale za telefon.
Iz Slovenije je potom otišao za Italiju, najprije do Genove pa do Napolija, gdje je brodom otputovao do Kanade, odnosno do Qubecka. Putovanje je trajalo punih 12 dana, a društvo su mu pravili studenti iz Južne Amerike.
– U grad nisu smijeli Indijanci i crnci. Meni je 1962. godine u Edmontonu, jedan crnac dao 20 dolara da mu kupim flašu whiskyja. Upitao sam ga zašto si ne kupi sam pa mi je odgovorio da mu Englezi ne žele prodati- ispričao je o rasnoj segregaciji 60-ih godina u Kanadi koja ga je u početku šokirala jer nije na to bio naviknut u domovini.
Kad je došao konačno u Kanadu najprije je radio u jednoj staklari, a potom u hidrocentrali svake godine od ožujka do studenog. Hidrocentrala je bila iznad nivoa tla, noć je trajala samo jedan sat, te nije imao ni televiziju i bio je to zaista težak posao.
Nakon 14 godina u Kanadi kupio je svoj prvi crveni Mustag s kojim je obišao balkanske zemlje. U svom rodnom selu bio je tijekom posjeta rodbini prava atrakcija jer se tada na našim cestama teško moglo vidjeti takav luksuzan auto. U svojoj domovini upoznao je buduću suprugu koju je poveo sa sobom u Kanadu. U braku je dobio dvoje djece Ivana i Kristinu, koji danas žive u Kanadi, te je ponosan djed petero unuka.
U boksačkom ringu u Torontu
Teško bi bilo napisati sve Ivanove događaje iz Kanade gdje je proveo punih 54 godine u nekoliko redaka ovih novina, no najzanimljivija je svakako njegova poveznica s najvećom kanadskom, boksačkom legendom Georgeom Chuvalom ili Jurjem Čuvalo, inače hrvatskih korijena.
– Čuvalo je isto kao i ja 1937. godine, ali nekoliko mjeseci mlađi od mene. Imao sam sestru u Torontu, a kad se udala kao poklon sam joj vozio Mustang i ostao sam tamo gdje sam se upoznao s njim, prepričao nam je djed Ivan.
U Torontu se priključio boksačkom klubu gdje je trenirao i legendarni Čuvalo te je postao njegov sparring partner, odnosno njegov izabrani protivnik na treningu koji ima zadatak voditi borbu kako bi se natjecatelj što bolje pripremio za pravi nastup te kako bi uvježbao neke elemente igre.
– U sjećanju mi je ostalo scena kada smo zajedno s avionom letjeli prema New Yorku na jedan meč. Čuvala je prepoznala stjuardesa te ga je upitala kako može izdržati tolike bolne udarce na mečevima, a on joj je odgovorio pa za to me plaćaju, prisjetio se sa smiješkom na licu naš sugovornik dječačkog pogleda.
Uvijek u dobroj kondiciji
Čuvalo je tijekom karijere izborio 73 pobjede, od čega 64 nokautima, izgubio je 18 borbi, a dvije su završile neodlučeno. Tijekom 93 profesionalne borbe nikada nije bio oboren s nogu, a boksao je sa svim najboljim teškašima svog vremena: Muhammadom Alijem, Joe Frazierom, Georgeom Foremanom i Oscarom Bonavenom.
– Trenirao sam s njim. On nije mogao napraviti stoj na rukama, a ja sam to napravio s lakoćom. Bio sam njegova vreća za boksanje, prepričao nam je dogodovštine osamdesetdvogodišnji Ivan.
U tako dobroj kondiciji ostao je do danas, a u to smo se i sami uvjerili kada nam je pred očima demonstrirao kako radi stoj na rukama uz okomitu plohu. Ostali smo u čudu, kao i mještani koji su naišli na samu demonstraciju vježbe. Djeda Ivan svakog se dana budi u pet ujutro i prvo što napravi kad izađe iz kreveta je istezanje, a zatim slijedi i serija sklekova. Uz to, ne prođe tjedan da ne ode na plivanje u toplice ili pak napravi turu sa svojim biciklom. Redovita tjelovježba čini dobro njegovom tijelu, ali i duhu, pa naš djeda još uvijek izgleda kao dječak, a starost mu odaje tek sijeda kosa.
