Zaradili smo etiketu marljivih i vrijednih ljudi. Međimurci ako i nisu poduzetnici u osobnom životu više vole sami rješavati svoje probleme, nego očekivati pomoć sa strane.
Po tome se znatno razlikuju od ostatka Hrvatske. U Međimurju dvije trećine radno sposobnih građana radi u realnom sektoru, a oko trećine u javnom sektoru.
U vrhu smo po stopi nezaposlenosti koja je trenutno ispod pet posto, a naši poduzetnici po ekonomičnosti poslovanja, među prva tri u usporedbi s ostalim županijama u Hrvatskoj.
U izvozu ostvarujemo suficit u robnoj razmjeni pa ipak svu tu svoju racionalnost i marljivost ne znamo ili ne možemo naplatiti?
Kako to? Gdje je greška u sustavu koju moramo ispraviti?
Kaže se da je lanac toliko čvrst koliko je čvrsta njegova najslabija karika. U tom gospodarskom lancu najslabija je karika cijena radne snage, zbog čega radno sposobni odlaze iz Međimurja.
Opširnije o toj temi pročitajte u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 6. kolovoza.
