Marko Medved jedan je od nekoliko, kako kaže, manjih proizvođača jaja jer ima “svega” 3000 kokoši nesilica. Posao je naslijedio od oca Zvonka koji je prva jaja počeo skupljati još 1983. godine.
Kako su godine išle, učili su, rasli i razvijali se sa svojim crvenim kokicama.
– U skladu sa standardima EU, kokoši smo podijelili na kavezni uzgoj gdje ih imamo 2000, dok se preostale nalaze u tzv. slobodnom uzgoju, kaže Marko.
To znači da kokice slobodno šeću po ograđenom prostoru koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg dijela. Ujutro ih puštaju van, a navečer zatvaraju.
Naravno, ni kavezi nisu ono što su nekad bili, pretrpana mjesta u kojima se kokoš jedva mogla okrenuti. Sada su to prostraniji kavezi gdje životinja može šetati, ima svoje gnijezdo, prečku na kojoj može sjediti i u konačnici i više zraka.
Cijelu priču o mladom peradaru iz Pribislavca donosimo u aktualnom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 15. travnja.
