Mario Šarić: Moj život je usko vezan uz KUD Dr. Vinko Žganec Vratišinec zahvaljujući supruzi Tomislavi

Mario Šarić
Mario Šarić je 15 godina vodio KUD Dr. Vinko Žganec Vratišinec

– Moj prvi službeni susret s KUD-om Dr. V. Žganec bio je u listopadu ili studenom 1994. kada sam kao mladi radijski voditelj na ondašnjoj Radio Veneri bio zamoljen da vodim folklornu večer u Vratišincu u tamošnjem društvenom domu gdje su gostovali KUD Šokadija iz Starih Mikanovaca. Međutim, moj doticaj s folklorom i kulturnom baštinom seže u koju godinu ranije. Od 1990. bio sam aktivni član KUD-a Mačkovec.

Od 1994. na dalje moj život je usko vezan uz KUD Dr. Vinko Žganec Vratišinec zahvaljujući mojoj supruzi Tomislavi koja je bila aktivna članica KUD-a. Doselivši se 1997. u Vratišinec u društveno aktivnu obitelj Bukovec jednostavno moj angažman u KUD-u je bio samorazumljiv, a tome  je uvelike pridonosio entuzijazam mog tasta Antuna koji je to vrijeme bio predsjednik društva. Uz njega sam učio, slušao o Vratišincu, Vinku Žgancu, Miciki i mnogim drugim događajima i jednostavno se s vremenom desila ljubav. Kako je moja supruga Tomislava bila dugogodišnja aktivna članica, nekako je razumljivo da smo tim žarom zapalili i našu djecu: kćer Leu i sina Samuela. Poseban je osjećaj kad cijela obitelj obuće nošnju i primi se u kolo ili krene u mimohodu na primjerice Đakovačkim vezovima…

*Kad ste uveli Vratišinske vesele vurice i Žgančeve zapise, bio je to iskorak i prema tome da se u Vratišincu upozna narodna baština drugih krajeva na Žgančevim zapisima, manifestacija usmjeri prema pjevanju pjesma, kako ne bi ostale zaboravljene u notnim zapisima. Kako se rodila ta ideja?

– Godine 2005. okupljam 12 potpuno različitih ljudi iz potpuno različitih slojeva društva i okrećemo neku novu stranicu kulturnog života Vratišinca. Težište našeg rada stavljamo na opus i djelo Vinka Žganca i 2006. prilikom postavljanja biste kod kapelice u Vratišincu organiziramo prvi Festival Žgančevih zapisa. Večer Žgančevih zapisa i danas je najjači kulturni događaj bliže okolice i zasigurno zaštitni znak naše Općine. Nismo stali samo na kulturno-umjetničkom programu, već smo i prvi u našoj Općini počeli raditi projekte i osigurali novac za iste unutar proračuna Ministarstva kulture. U to vrijeme sjajna atmosfera urodila je možda i najjačom folklornom sekcijom jer 2006. na Leronu, međunarodnom folklornom festivalu u Vodnjanu, nastupamo s 15 parova folkloraša u rasponu do 30 godina starosti – zaista respektabilan broj za to vrijeme. Nakon Žgančevih zapisa trebalo nam je još nešto jako i kvalitetno folklorno i desile su se Vratišinske vesele vurice koje će se ove godine održati 14. put.

*Na koji način ste uspjeli držati tako jaki “tempo” rada i djelovanja, je li bilo problema i kako ste ih rješavali?

– Cijelo to vrijeme nastojali smo održati pozitivno ozračje i atmosferu unatoč brojnim generacijskim promjenama. Mladi su odlazili na fakultete. Ekipa se mijenjala, ali kada su se ti isti članovi počeli vraćati nakon završenih školovanja, znali smo da smo na dobrom putu. Napravili smo suradnju s osnovnom školom i uz kvalitetan rad voditelja pedagoga od vrtića, nižih i viših razreda i udarne postave rodila se inicijativa i za starijom folklornom sekcijom 40+ – uspjeli smo i u tome. Posebno sam ponosan na brojne Međimurske popevke na koje sam pratio našeg slavuja pokojnu Mariju Tuksar Miciku. Sretan sam što sam je imao priliku poznavati i što sam s Lidijom Bajuk realizirao njezin Sunčani glas iz davnina kao trajnu uspomenu na Miciku.

*Kako doživljavate ovu nagradu i kakvi su planovi kada je u pitanju Vaša aktivnost kao amatera-kulturnjaka?

– Dobio sam 2007. nagradu Pečat općine Vratišinec i ove 2018. Plaketu općine Vratišinec, ali moram uz te nagrade spomenuti sve moje članove KUD-a, a posebno najuže suradnike unutar Upravnog i Nadzornog odbora jer smo zajednički doprinijeli procvatu kulture u Vratišincu. Ipak, s vremenom se čovjek iscrpi, umori, možda i zasiti pa sam nakon 15 godina vođenja društva odlučio dati šansu drugima, međutim to ne znači da sam se udaljio ili izdvojio iz društva. I dalje plešem i aktivno surađujem, ali nekad treba osjetiti trenutak i dati šansu ostalima. (BMO)

Ostavi komentar