U vrijeme blagdana sve više razmišljamo o ljubavi i ljudskoj potrebi da bude voljen i da voli, da se osjeća prihvaćenim i u svom životu osjeti darove koji nisu materijalni.
Zaokupljeni svakodnevnim brigama, jurnjavom za poslom i svakodnevnim obvezama, zaboravljamo biti pažljivi i ne vidimo svijet oko sebe pravim očima. Ne primjećujemo sitne iskre ljubavi koje su razasute svuda oko nas, a koje se mogu rasplamsati samo ljubavlju i brigom obitelji, a koje će se u protivnom ugasiti i svijet nikada neće saznati za njih.
Jedna od takvih sitnih iskrica rasplamsala se i ponosno gori u Murskom Središću, a o njoj nam svjedoči mlada djevojka Maja Ignac koja živi u udomiteljskoj obitelji Hoblaj Marine i Vladimira.
– Vi ste moja podrška. Moja druga majka. Vi ste moj svemir i svaki otkucaj srca. Vi ste najbolje što mi se dogodilo i najbolje što čovjek može poželjeti. Zbog Vas svaka sekunda ima smisla i kad me pitaju koga volim najviše, s ponosom ću reći svoju tetu. Vi ste me digli na noge i zaslužni ste za sve lijepo što sam postigla u životu. Hvala Vam na svemu.
Tim riječima koje je Maja napisala za svoju tetu započinjemo prekrasnu priču o njoj. Ta priča daje nadu da se, unatoč težem početku, mladi život može njegovati i usmjeriti prema sretnom i ispunjenom.
Cijeli članak Aleksandre Sklepić donosimo u TJEDNIKU MEĐIMURSKE NOVINE koje od petka, 31. prosinca, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja.
