Mađarska je 1941. godine okupirala i anektirala Međimurje

spomenik domašinec03
Spomenici NOB-a poput ovog u Domašincu podsjećaju na važnost partizanske borbe u antifašističkoj koaliciji za slom nacizma i fašizma

Manje je poznato da je Mađarska 16. prosinca 1941. godine odlukom svojeg parlamenta anektirala Međimurje, dok je puno prije, već 16. travnja iste godine vojno ga okupirala.

Time što je uvela civilnu vlast u Međimurje i Prekmurje, teško je povrijedila tada važeće II. haške konvencije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata i pobjede antifašizma 1945. godine, Mađarska je ostala bez okupiranih teritorija Hrvatske. 

Crtanje karata Velike Mađarske danas, u povodu stote godišnjice Trianona i završetka Prvog svjetskog rata danas ne vodi ničemu osim izazivanju napetosti ili političkim šalama na račun mađarske vlasti.

To je samo povod da se također ponovno podsjetimo na dr. Ivana Novaka i oslobođenje Međimurja 1918. godine. 

Svaka velika ideologija u povijesti ima svoj početak i kraj, tako je i antifašizmom i fašizmom kao ideologijom jednog vremena. Kad bi se danas netko zalagalo za robovlasnički sustav ili feudalno uređenje društva, proglasili bi ga u najmanju ruku nazadnim ako ne i ludim. 

Zbog toga je sasvim legitimno i pravo  pitanje je li vrijeme fašizma i antifašizma prošlo. Prema takozvanim čuvarima tekovina NOB-a, čitaj antifašističkim borcima, danas u Hrvatskoj ponovno jača ekstremna desnica. Stav o jačanju ekstremne desnice, istinit ili ne, potreban je radi jačanja samih antifašističkih organizacija jer se time poziva na mobilizaciju.

Jača međutim i novokomponirana ideologija antifašizma, ide se tako daleko da se čak i klimatske promjene proglašavaju posljedicom grubog kapitalizma, iako je cijela stvar daleko šira i mnogo starija. Tiče se čovjekova odnosa prema prirodi i razvoja proizvodnih snaga u modernim  tehnologijama i znanosti. 

Antifašizam ne smiju zloupotrebljavati niti lijevi, niti desni

Stoga današnji čuvari nasljeđa antifašizma ne mogu biti samo nekadašnji borci, antifašizam je danas samo dio borbe za demokraciju i ljudska prava i život u skladu s prirodom. On je mnogo širi, legitimacija u borbi za demokraciju.

Zloporaba antifašizma u političke svrhe stoga je sasvim moguća u današnje vrijeme, od sivih miševa do jačanja ekstremne desnice tamo gdje je nema, kao što je moguća i zloporaba svih drugih ideologija, od zelenih do lijevih do raznih totalitarizama.

To se posebno odnosi na takozvane zemlje u tranziciji jer nemaju tako jako izgrađen demokratski sustav kao zemlje stare demokracije. 

Da nije bilo Tuđmanove politike narodnog pomirenja desnih i lijevih, teško da bi pobijedili u Domovinskom ratu. Zbog svega, danas slaviti i poštovati Dan antifašističke borbe znak je poznavanja povijesnih silnica, kao i njegovog mjesta u povijesti. (J. Šimunko)

Ostavi komentar