Kao odličan matematičar Luka je želio postati informatički programer, a onda je u drugom razredu srednje škole osjetio zov glazbe koja je promijenila sve. Ovaj daroviti i svestai gimnazijalac sada planira upisati Muzičku akademiju u Zagrebu i baviti se skladanjem
Glazbeni talent Luke Jalšovca, učenika 4. f razreda matematičke gimnazijeJosipa Slavenskog Čakovec, zapazila sam na predstavljanju zbirke pjesama njegove školske kolegice Tine Čatlaić. Sudjelovao je u glazbenom dijelu programa. Svestrani Luka dugo je učio svirati bubanj, vrstan je matematičar i želio je postati programer. Ali onda se sve odjednom promijenilo, kazao mi je u razgovoru s vidnom strašću prema glazbi:
– Cijelo djetinjstvo odrastao sam uz glazbu. S devet godina roditelji su me upisali u školu sviranja Suita u Nedelišću. Završio sam šest razreda bubnjeva. Nakon tih šest godina imao sam ideju da bih htio učiti neki novi instrument. Prva ideja je bila bas-gitara, ali to nije zaživjelo. Doma smo imali već jednu klavijaturu pa sam se počeo igrati s tim. Ispalo je da mi je glazba danas glavna preokupacija u životu i nešto čime bih se volio zapravo baviti zauvijek.
Vrstan matematičar, ali…
Luka je pohađao II. osnovnu školu Čakovec. U osmom razredu, između ostalog, išao je i na razna državna natjecanja iz robotike u kategoriji robotsko spašavanje žrtve i postizao odlične rezultate. Ali…
– Sve je to nekako čudno ispalo. Dok sam upisivao srednju školu, glazbu uopće nisam shvaćao ozbiljno. Planirao sam se baviti nečim kao što je programiranje, informatika i zato sam mislio da mi je matematički smjer najbolji odabir. Ali kako je prošao prvi razred srednje, moja glava se”obrnula”. Interesi su mi otišli u skroz drugom smjeru, ali sam zadovoljan što sam se okrenuo glazbi.
U jednoj godini završio dva pripremna razreda
Kako Luka nije polazio osnovnu glazbenu školu za klavir, s osobitom se voljom uspio vrlo brzo upisati u srednju glazbenu školu:
– Glazbenu školu u Varaždinu upisao sam kada sam bio drugi srednje u Gimnaziji Josipa Slavenskog Čakovec. Krenuo sam u Varaždinu u prvi pripremni razred i u jednoj sam godini završio oba pripremna razreda. Na kraju toga moja profesorica nije bila sigurna mogu li uopće upisati klavirski odjel jer nemam završenu osnovnu glazbenu školu za klavir. Ispalo je da mogu. Otišao sam na prijamni, položio sam i trenutno sam učenik drugog razreda u klasi Lee Šantek.I mam puno nastupa u Glazbenoj školi u Varaždinu. Ovog proljeća imali smo koncert s Varaždinskim komornim orkestrom za koji sam išao na audiciju i prošao sam i to mi je vjerojatno od svih mojih dosad najdražih nastupa.
Luka je maturant, a nakon srednje škole bez imalo dvoumljenja planira nastaviti glazbenu edukaciju.
– Pokušao bih upisati Muzičku akademiju u Zagrebu. Prije svega klavirski odjel, mada me jako interesira i glazbena kompozicija. Već sam radio nešto s profesorom Danijelom Ljubićem iz Varaždina. Tako da su mi skladanje i kompozicija dio mog glazbenog života i htio bi se time baviti kasnije.
Hobi japanski jezik i skateboard
Kad čovjeka nešto zanima, sve se stiže. Luka je još u vrtiću gledao crtiće tipa Pokemoni koji su ga inspirirali da krene i na tečaj japanskog jezika u Varaždinu gdje je u Školi stranih jezika Šimunić završio tri razreda japanskog jezika. Zbog glazbe je malo posustao u učenju japanskog kao i vožnje skateboardom, što mu također jedan od hobija. Kao maturant posvetio se edukacijii obrazovanju u Glazbenoj školi Varaždin i, naravno, predmetima Gimnazije Josip Slavenski. Kako uspijeva paralelno biti uspješan na dvije strane, kaže:
– Rekao bih da je sve u strasti. Dok se radi s voljom i željom, onda jednostavno nema te prepreke koja bi vas mogla zaustaviti. Vremenski je teško iiscrpljujuće. Malo spavam, pijem puno kave, ali želim to i ne mogu reći da mije loše. U drugom polugodištu ove školske godine, dakle 2019. godine planiramimati solistički recital u Čakovcu ili Varaždinu.
Luka dolazi iz poznate čakovečke obitelji. Otac Dubravko poznati je ginekolog, majka je Lidija Miše-Jalšovec. Stariji brat Franjo studira arhitekturu u Zagrebu, a ima i mlađeg brata Ivana od 9 godina. Svojim vršnjacima poručuje:
– Možda isprva čovjek nije siguran što želi u životu. Ali kad otkrijemo svoje strasti, svakako se isplati riskirati i iskušati se u toj domeni. Imam dojam da se stvari u životu na kraju stvari uvijek nekako poslože.
On danas živi za glazbu
Branka Srnec Tompa nastavnica je glazbene umjetnosti u Gimnaziji Josipa Slavenskog. Ne samo što predaje ovaj predmet Luki, predavala je u istoj školi i Lukinom ocu te Lukinom starijem bratu. Hvali sve Lukine talente:
– Isprva je bio samouki klavirist jer je svojevremeno samo svirao bubnjeve. Od prvog razreda srednje škole bio je neobično zainteresiran za glazbenu umjetnost. On je toliko duboko ulazio u glazbenu tematiku da mi je odmah svojim pristupom glazbi privukao pozornost. On danas živi za glazbu. Paralelno podnosi napore školovanje u Gimnaziji i Glazbenoj školi u Varaždinu. Tko to nijeprobao, ne zna što to znači i koliko truda i vremena zahtijeva. Luka je krasna,svestrana osoba. S obzirom na to da Luka dolazi iz liječničke obitelji, pretpostavljam da je njegov otac želio da i Luka nastavi obrazovanje u toj profesiji. Drago mi je što ga roditelji podržavaju u njegovom interesu za glazbu.
