Da ljubav ne poznaje ni granice ni godine, dokaz su Marija, od milja zvana Marika, Kordiš iz Železne Gore i Josip Čajić iz Švedske, inače dalmatinskih korijena. Marija je navršila 57 godina, a Josip 65 godina. Upoznali su se preko društvene mreže Facebook te sada u mirovini uživaju u svojoj ljubavnoj idili.
Prvi korak napravio je Josip koji je Mariji poslao zahtjev za prijateljstvo. No, onda je na nekoliko mjeseci sve stalo, sve dok Marija nije odlučila dati šansu Josipu te je prihvatila njegov zahtjev za prijateljstvo. Poruka po poruka i razgovor po razgovorom prerasli su u intenzivno dopisivanje iz kojeg se rodila velika ljubav kojoj se nisu nadali ni u najluđim snovima.
– Na Facebooku mi se se sasvim slučajno pojavio profil Marike te sam joj poslao zahtjev za prijateljstvo. Rekao sam bit ćeš moja ili ničija, i tako je naposljetku i bilo, prisjetio se razdragano Josip u prisustvu svoje životne družice Marike.
– Kroz dopisivanje smo se jako zbližili, kao da smo se cijeli život znali, kazao nam je Josip s dalmatinskim naglaskom, a Marija je na to dodala: – Prvo mi je poslao balone prijateljstva, potom jedna plavu ružu, a nakon toga mi je u šali zaželio sretnu berbu kukuruza, pošto smo taj dan imali berbu. 
– Navigacija me dovela do škole u Prekopi i dalje nisam znao. Tada sam za pomoć upitao jednu mještanku koja je, srećom, poznavala Mariku te mi je pomogla. Rekla je vozite za mnom i dovela me do dvorišta kuće u kojoj živi Marika. Toj sam gospođi dužan piće ili kavu, kazao je Josip.
Emotivan prvi susret u Međimurju
U vrlo kratkom vremenu oboje su procvjetali. Prvo su se vidjeli preko video poziva nekoliko puta, a zatim je Josip odlučio doći u Međimurje kako bi se napokon uživo mogao upoznati sa svojom Marijom. Prvi susret bio je u Železnoj Gori u dvorištu Marijine obiteljske kuće te je bio prepun pozitivnih emocija.
Odmah su pali jedan drugome u zagrljaj i tako je počela njihova ljubavna priča.
Josip je Mariju opisao kao osobu za poželjeti imati pri sebi, i u dobru i u zlu. Jako je dobrog karaktera, puna vrlina, iskrena, poštena i radišna. Maksimalno se dala kroz život. Riječi hvale prema Josipa čuli smo i iz Marijinih ustiju. Marija za Josipa kaže da imaju sličan karakter i isti pogled na život. Zato su se tako brzo spojili.
– Oboje smo zaslužili jedno drugo te da ostatak svog života provedemo u blagoslovu naše ljubavi, naglasio je ovaj sretno zaljubljeni par.
Marija je radila kao švelja u jednoj od najpoznatijih međimurskih tvornica iz prošlog doba, a zadnjih nekoliko godina s preminulim je suprugom obrađivala vinograd. Zbog bolesti, odnosno bolnih kukova i velikog obujma poslova vinograde je prepustila svojoj djeci. U štrigovskom je kraju svi znaju kao vesele, pozitivnu i društvenu osobu, a nadasve dobru prijateljicu. 
S druge strane, Josip je preko 30 godina živio i radio u Švedskoj u gradu Trelleborg, nedaleko od grada Malmo. Inače je po struci ekonomist. Radio je u ovih trideset desetljeća puno različitih poslova, od komercijalnih poslova do posla kućnog majstora.
– Ako usporedimo Hrvatsku i Švedsku to su dva različita svijeta. Ponajprije u mentalitetu. Uvijek kada se vratim nazad u Hrvatsku, teško mi se ovdje asimilirati s ljudima. Drugačiji je odgoj djece pa do odraslih ljudi. Ne možemo generalizirati, ja sam uvijek optimist u životu, da će biti bolje, to je moje geslo. Ovdje moramo poraditi na tome da ne upiramo prst u susjeda i smatrati se idealnim. Prvo treba poraditi na sebi da bi nam bilo bolje, kazao je Josip.
Zajedno odlaze živjeti u Švedsku
Marija iz prijašnjeg braka ima dvoje djece te unuke, isto kao i Josip. Djeca su njihove nove partnere prihvatili i nemaju ništa protiv ljubavne veze koju su započeli. Josipov sin Igor, također živi u Međimurju, točnije u Čakovcu gdje je trener košarke. Oženjen je za Međimurku Katarinu, stoga je Josip već prije nekoliko puta posjetio Međimurje, no nikada njegov brežni dio.
– Ostao sam paf kad sam vidio ovaj dio Međimurja. Većinom sam se vozio državnom cestom od Čakovca do Murskog Središća i krajolik me na toj dionici nije pretjerano impresionirao. Nisam ni zamišljao da bi ovdje, među bregima, moglo biti ovako lijepo, rekao nam je Josip, kojeg je Marika provozala u razgled znamenitosti te po najznačajnijim turističkim punktovima u bregovitom Međimurju.
Josip je s Marijom odlučio sredinom listopada zajedno otići put sjevera, prema Švedskoj. Marija pomalo osjeća strah zbog nove okoline u kojoj će živjeti pošto uopće ne poznaje jezik, no uz pomoć svog partnera sve će moguće probleme i prepreke prevazići. Putovanje do tamo traje oko 15-tak sati. U Švedskoj će ostati do proljeća iduće godine, kada se vraćaju u Rovinj gdje Josip ima kuću, te potom naravno u posjet u Marijino rodno Međimurje.
