Ladislav Radek jedan je zanimljivi Međimurec i dalje pun volje za životom s puno vječne umjetničke inspiracije, kako uz glazbu, tako i uz poeziju.
Rođen je 30. travnja 1939. u Mihovljanu, a dugi niz godina živi u Šenkovcu. Osim što je glazbenik od ranih godina života, također je poznat po svojim pjesmama, poeziji, humoreskama i satiričnim radekizmima.
Sve je to jednim nazivom sveo na termin radekizmi. U mlađim danima, kad je ujedno bio aktivniji u glazbi, njegove pjesme uglazbili su mnogi ugledni skladatelji poput Maria Bogliunia, Vanje Lisjak, Arsena Dedića, Hede Piliš i dr.
S popevkom Sam jena je uz glazbu Arsena Dedića 1982. osvaja prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnog žirija.
– Ukratko nam prepričajte zanimljive stvari vezane za novu knjigu Akordi u stihovima.
– U najnovijoj knjizi Akordi u stihovima samo su stihovi, zato je i takav naslov. Riječ u naslovu akordi predstavlja moje cjeloživotno bavljenje glazbom. Aktivno sam se bavio pjevanjem, skladanjem i pisanjem stihova za Krapinski festival na kojem sam sudjelovao 10 puta, što kao skladatelj, što kao pisac stihova, spominje Radek. Tu je moja duboka povezanost između riječi i stiha. Navedeni naslov objavio sam s 84 godine i ne mislim stati.
– U kojem trenutku u svom životu ste se zaljubili u književnost i umjetnost općenito?
– Opet je počelo sve od pjesme jer glazba i stih idu zajedno, oni su jedna forma. Moja majka i općenito ljudi nekad pjevali su u kućama cijelo vrijeme, nije bilo srama ili drugačijeg stila glazbe koja nekome glazbeno ne paše. Toga danas nažalost više nema. To je narodni moment koji znatno utječe na stvaralaštvo izvorne međimurske popevke, zamišljenim pogledom.. Danas jedino tradicionalno stvaralaštvo i kulturu drže KUD-ovi, ali to je sve isto, nema ničeg novog. Tradicija se u KUD-u ne mijenja, samo se nadograđuje detaljima i osvježava.
Ostatak intervjua pročitajte u 1406. broju Međimurskih novina koje su od danas u prodaji!
