Marijana Heric iz štrigovskog Leskovca jedna je od osam osoba iz Međimurja koja se zarazila koronavirusom i ozdravila. Nesretni se virus, nažalost, probio i u ostatak njezine obitelji. Najprije je zahvatio mamu, zatim tatu i na kraju brata. S nama je podijelila svoju korona priču te kako su kao obitelj na kraju pobijedili nevidljivog neprijatelja.
Kao i većina mladih u Međimurju, prije nekoliko godina otišla je trbuhom za kruhom u inozemstvo. Najprije je radila kao sobarica, a potom kao recepcionistica na riječnim brodovima koji plove europskim rijekama.
– Prije sam plovila rijekom Rajnom i prošla pola Europe od Njemačke, Švicarske, Francuske, Belgije pa do Nizozemske. Ove sam godine plovila rijekom Dunav u Austriji, ali nažalost zbog ove situacije s koronovirusom nismo plovili Slovačkom i Mađarskom, započela je svoju priču naša sugovornica Marijana.
Kada se situacija s koronavirusom u Austriji pogoršala, prepričava nam Marijana, poručili su im da moraju otputovati svojim kućama. Sve se odigralo jako brzo.
– Avionske karte smo dobili kasno navečer, imali smo koji sat da se spakiramo i drugi dan u 3 sata ujutro nas je čekao privatni autobus koji je vozio na aerodrom u Beč, opisala je u nastavku.
Cijeli članak i što se događalo s njezinim kućnim ljubimcem, kujicom Tarom, kada je došla kući iz Austrije pročitajte u TJEDNIKU MEĐIMURSKE NOVINE koje od danas, 30. travnja, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja.
