Tena kronika raspada jedne ljepote Tribina ČČ

Redatelj i autor adaptacije: Dražen Ferenčina, Autor dramatizacije: Borislav Vujčić, Igraju:Tena: Matea Marušić, Jerko Pavletić (otac): Filip Šovagović, Jaroslav Beranek: Ivan Grčić, Leon Jungman: Davor Svedružić, Ciganin Đorđe: Vedran Dakić, Joza Matijević: Vladimir Andrić, Ivka, njegova žena: Selena Andrić, Maruška, Đorđeva žena: Martina Stjepanović, Stara gatara: Areta Ćurković, Tri Žene: Areta Ćurković, Selena Andrić, Zorko Bagić, Krčmar: Ivica Lučić, Lakaj: Zorko Bagić

Radnja se zbiva u pograničnom slavonskom selu na obali Save, tik uz tursku Bosnu, u vrijeme austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Tena (Terezija) je cura koja nije bila potpuno svjesna svoje ljepote. Nakon svoje prve ljubavi počela je shvaćati koliko je ljepota bitna za ugodan život jedne seoske cure. Uvijek je gledala na svoje dobro, bez obzira kako to utječe na druge. Nije ju bila sramota što ju selo ogovara, zapravo moglo bi se reći da je prkosila selu i stvarala zavist među drugim seoskim curama. Na kraju je imala sreće, što joj se vratila prva ljubav kod koje je pronašla svoju sreću.

Klasik hrvatske književnosti kritički se obrušava na ono u čemu prepoznaje uništavanje tradicionalnih vrijednosti, no istodobno je svjestan kako bezglasni ženski likovi iznikli iz koncepta patrijarhata trebaju ustupiti mjesto ženama koje odlučuju i djeluju. Tena tako svoj osjećaj slobode verbalizira usklikom: “…ja sam ja; sve što je na meni, moje je!”, čija jeka odzvanja i danas. Pritom Kozarac nije toliko usredotočen na mentalitet, koliko na konkretnu ekonomsku i društvenu situaciju – raspadanje seoskih zadruga, Khuenovu strahovladu i silne eksploatacije lokalnih šuma od strane bogatih stranaca… Glavni lik stoga se može čitati i kao metafora za Slavoniju, za “raskoš koja se neštedimice rasipa”, pa smo pred djelom sposobnim otvoriti prostor za raznolike pristupe i rasprave.