Život ponekad zna napisati jako tužne priče. Neki događaji, ničim izazvani, mogu protresti naš život do temelja i poslije njih više ništa ne ostaje isto. Svaka nit našeg tijela ostaje promijenjena i treba nam neko vrijeme da uopće možemo pojmiti što nas je to snašlo te da onda pokušamo nekako sastaviti sebe, dio po dio. Jer drugog izbora naprosto nemamo. Prošlost ne možemo mijenjati, ali možemo mijenjati našu budućnost. Tu je životnu lekciju vrlo dobro naučio naš sugovornik Nikola Bistrović iz Svetog Jurja na Bregu kojemu se život u samo nekoliko minuta preokrenuo u potpunosti naglavačke nakon slučajne nesreće na poslu.
Pao s krova kao i njegov otac koji je preminuo
Njegov otac Dragutin prije deset godina pao je s krova na gradilištu te je od posljedica pada preminuo. Nakon njegove smrti, u obitelji Bistrović je ostala velika bol i praznina, no nekako su zajednički smogli snage nastaviti dalje sa životom. Godinu dana nakon toga s krova je pao i Nikola, što je bio još jedan veliki šok za cijelu obitelj.
Naš sugovornik doživio je tešku nesreću na poslu prilikom izvođenja građevinskih radova, ali je, srećom, ostao živ. Zbog teških ozljeda zadobivenih uslijed pada s krova, Nikoli su u potpunosti oduzeti donji ekstremiteti. Tako je kao mladić u ranim dvadesetim godina i pun životnog elana završio u invalidskim kolicima. Svakodnevno si je postavljao pitanje kako da sada u tom stanju nastavi dalje sa životom. Znao je da ne želi ostati zaglavljen u prošlosti i biti bez mogućnosti za napredak zbog svog hendikepa. No, kako to obično biva, život nam često posloži da nakon takvog stresnog događaja ipak sve sjedne na svoje mjesto. Nikoli se nakon nekoliko godina života u kolicima ukazala prilika u kojoj je vidio svoju budućnost. Bila je to košarka.
– Išao sam u Udrugu invalida i tamo su me pitali hoću li igrati košarku u kolicima pa sam pomislio zašto ne. Trenutno igram za Košarkaški klub invalida Varaždin. U Čakovcu nema kluba koji bi u košarci okupljao invalide. Tražio sam po Čakovcu gdje bi se, nakon što sam završio u kolicima, mogao u nešto uključiti, ali kod nas nema puno aktivnosti za invalide – započeo je svoju priču Nikola, koji će uskoro napuniti trideset godina.
Košarka mu je sve u životu
Prvi mu je put na treningu bilo izuzetno teško. Prije toga nije igrao košarku te na početku uopće nije mogao baciti loptu do koša na igralištu. Znao je dosta puta pasti s kolica, ali snagom volje nije se dao pokolebati. Nastavio je svakog dana vježbati loptom, jačati mišiće na rukama da bi mu danas sve to savršeno polazilo za rukom.
– Pozvan sam u Hrvatsku reprezentaciju košarke u kolicima. Druge godine bit će smjena generacija tako da su mi rekli da sigurno upadam na ove najvažnije utakmice sljedećih godina. Za reprezentaciju treniramo u petak, subotu i nedjelju te svaki dan imamo po dva treninga. Uz to, za svoj klub u Varaždinu treniram po tri puta na tjedan – priča nam sa smiješkom na licu naš sugovornik te se prisjetio nedavnog IX. Kupa Hrvatske u košarci u kolicima koji se održao u Kostreni i na kojemu su ekipno osvojili dva pehara.
Svaki svoj slobodan trenutak provodi s košarkaškom loptom. I kod kuće ima koš i igralište na kojem može trenirati, a ponekad zna otići i na košarkaško igralište kod osnovne škole u Lopatincu. Podršku u bavljenju košarkom pruža mu majka Spomenka i sestra Natalija, kao i ostatak šire obitelji te njegovi prijatelji.
– Košarka mi trenutno znači sve. Razgibam se i družim se s ekipom na treninzima i utakmicama. To mi puno pomaže. Super smo ekipa, zabavljamo se, pričamo šale i svaki vikend negdje putujemo. Bili smo sad nedavno u Zadru, Vodicama, Slavonskom Brodu i Rijeci – ispričao je sportaš Nikola, kojemu je košarka postala smisao života nakon nesreće koju je doživio na poslu.
Na kraju našeg razgovora Nikola je pozvao sve invalide koji su se našli u sličnoj situaciji kao i on da im se pridruže u igranju košarke. Puno ljudi danas ni ne zna da takav sport i postoji. Košarka invalidima daje mentalnu snagu da nakon što više ne možeš hodati, dobiješ volju i snagu za nastavkom života. Tako je bilo i kod Nikole koji je nakon nesreće dobio liječničku dijagnozu da je nesposoban za rad te nije mogao pronaći posao.
(Foto: Zlatko Vrzan)
