Iz Međimurja stižu iznimno talentirani mladi ljudi. Jedna od njih je svakako i 26-godišnja mezzosopranistica Ena Pongrac iz Čakovca. Naime, ona se uspjela kvalificirati na prestižno natjecanje pjevača pod nazivom “Hans Gabor Belvedere Singing Competition”.
Ovo je jedno je od najstarijih i najjačih natjecanja opernog pjevanja, a neki od sudionika postali su i svjetske zvijezde. Kvalifikacije su se odvijale u 70 gradova diljem svijeta.
Čakovčanka Ena otišla je na kvalifikacije u Varaždin 5. svibnja i u jakoj konkurenciji prolazi kvalifikacije i to jedina iz sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Samo natjecanje će se održati od 29. lipnja do 6. srpnja u Helikon Operi u Moskvi, a Ena i njena obitelj sada prikupljaju novac za odlazak na prestižno natjecanje u Rusiju.
Prepoznat talent
Nakon završene Gimnazije Josipa Slavenskog 2009. godine, Ena Pongrac s navršenih 18 godina upisuje Glazbenu akademiju u Grazu, gdje je bila primljena kao jedina između 167 kandidata. Diplomirala je kao prva u svojoj klasi s najboljim ocjenama i s posebnom pohvalom fakulteta 2013. godine, u klasi profesorice Agathe Kania Knobloch.
Iste godine polaže prijemni na Berlinskoj muzičkoj akademiji i između 300 kandidata prolazi s još dva kandidata i upisuje master opernog pjevanja. Budući da je imala samo 22 godine kad je upisala master u Berlinu, komisija joj predložila da njen master traje tri godine (umjesto dvije) kako bi se njen glas u potpunosti razvio i usavršio.
Prošle godine je magistrirala i stekla naziv magistar umjetnosti opernog pjevanja-mezzosoprano (MA OPER) u klasi profesora Markusa Brucka. Iste godine upisuje drugi magisterij iz područja lieda, tj. Lied oratorium konzertfach (LOK) koji traje dvije godine.
Već kao studentica pjeva značajne uloge i sa svakom novom ulogom njezin glas i njezine sposobnosti sve više dolaze do izražaja.
Ovaj veliki uspjeh te uloge u poznatim operama, najviše u Berlinu, to i dokazuju! Među ulogama koje valja izdvojiti je u Jyväskylä Theater, Finska, ove je godine u Carmen bila Mercédès. Nadalje, predlani je bila Zerlina u operi Don Giovanni, također u Finskoj. Ove je godine u Njemačkoj bila Hänsel u operi Hänsel und Gretel.
Trenutna omiljena uloga joj je Rosina iz Seviljskog brijača
S Enom Pongrac razgovarali smo o njenom plasmanu na prestižnom natjecanju te budućim planovima za karijeru.
Kako ste počeli pjevati, a kasnije se odlučili za obrazovanje baš u Berlinu?
– Sve je krenulo s nekih 6, 7 godina u crkvenom zboru, pa kasnije zbor Muzičke škole u Čakovcu i naravno naš zbor Josip Stolzer Slavenski. I tako, malo po malo, kad su roditelji vidjeli da bi to moglo biti i nešto više od hobija, uputili su me gospođi Dariji Hreljanović na privatne satove u Varaždin, gdje me ona u roku od jedne godine spremila za prijemni ispit u Grazu. Nakon završenog Bachelora u Grazu u klasi prof. Agathe Kania Knobloch zaputila sam se u Master u Berlinu, gdje sam bila i primljena u klasu Markusa Brücka. Berlin mi se činio kao dobra destinacija, jer je svjetska metropola s tri A operne kuće i Universitet im je na jako dobrom glasu.
Koja vam je do sada omiljena uloga i zašto?
– Trenutna omiljena uloga mi je Rosina iz Seviljskog brijača G. Rossinija.
Sviđa mi se njen karakter i njena tvrdoglavost i upornost, te poruka ako se dovoljno boriš za ono što želiš i ne odustaješ, kad-tad ćeš uspijeti. Ona se u tom slučaju bori za svoju ljubav i da se izbavi iz ruka posesivnog Bartola. Ta uloga je također odlična za razvoj mog glasa jer ima puno koloratura i jako velik raspon koji treba dobro savladat!
Što ste pjevali na kvalifikacijama za “Hans Gabor Belvedere Singing Competition” u Varaždinu? Kakav je osjećaj ući u takvo natjecanje te kakva su vaša očekivanja od finala?
– Na kvalifikacijama sam pjevala Una voce poco fa – arija Rosine te veliku scenu Charlotte iz opere Wether. Za mene je ovo već pobjeda, nisam se nikad ni nadala da ću proći u finale gdje se natječu “najbolji od najboljih”. Naravno da se svako od nas nada pobjedi, i naravno da ću dati sve od sebe i prezentirati se najbolje što mogu i umijem, ali kao što već rekoh, za mene je samo finale već pobjeda.
Vezano uz glazbu, kakvi su vam planovi za budućnost? Što biste voljeli raditi i gdje živjeti?
– Najradije bih radila freelance. Znači da imaš nekoliko projekta na godinu i nisi nigdje u fiksnom angažmanu. Ali to je za mladog pjevača na početku karijere dosta teško, tako da bi bila prezadovoljna i s nekim fiksnim ugovorom u teatru na godinu ili dvije, da sakupim što više iskustva za velike scene, pa onda mogu freelancati.
Što se tiče mjesta za život, iskreno ne znam ni sama. To je meni sve poslovno orijetirano, znači kud me glazba odvede tamo i idem. Zapravo, nije mi to toliko ni bitno, sve dok se pjeva može i na Zanzibaru.
Nedostaje li vam Međimurje i Čakovec u Berlinu? Što najviše?
– Da, naravno da mi nedostaje. Hrvatska je moja zemlja, tu sam odrasla i razvila se većim dijelom u osobu koja sam danas, to se nikad neće promijeniti ma gdje god završili moji putovi. Čakovec je moj dom, moje utočište. I zato svakom mogućom prilikom letim doma. Tu se previjaju rane i tanka energija za nove pobjede.
Najviše mi nedostaje moja obitelj, naravno. Mama Melita, tata Mladen i sestra Marija. Oni su moj ponos i moj zid, bez njih i njihove podrške ne bih nikad ovako daleko dogurala. Kad zagrmi, otvore kišobran, kad sija sunce, daju mi vode.
Ova moja profesija za koju sam se odlučila je jako usamljen posao, radimo ga jer ga volimo i jer ne možemo drugačije, ali ima padova s kojih se nekad nemaš snage dići, ali opet usponi su zato toliko viši.
Bez moje obitelji ništa ne bi imalo smisla niti bi bilo upola ovako dobro! Ljudi koji te vole moraju uvijek biti broj jedan, sve ostalo dolazi kasnije.
